Pa da to daje već neke inicijalne rezultate svjedoci i necija pojava ovdje jer prilično je jasno da je netko zastupnik suprotne strane. Procjenitelj se ovdje prema mojem osobnom misljenju pokazao kao obicni “najamni tovarni konj” s kojim je moguće dogovorit sve za adekvatnu naknadu. I moguce je bas ovo primjer, da se tako izrazim, svojevrsnog “prostituiranja” nečijeg uglednog imena. K tome bas me zanima bi li ovakva procjena ‘prošla’ recimo u Poljskoj ili Mađarskoj, u državama gdje sjede i suvlasnici “zagrebačkog ureda”.
Ja se eto nadam da će upravo suprotno, manjinski dionicari ili recimo to tako određeni dionicari uspjeti u svojem naumu i sudski dokazati da procjenitelj nije bio u pravu i da je išao na ruku u procjeni i interesima većinskog dionicara. Jer spomwniti procjenitelj ionako nije jedini tko je navodno za to “stručan” i adekvatno ekipiran. Ako manjinci u tome uspiju i sira javnosti će biti upoznata sa tom navodno neprikosnovenom procjeniteljovom reputacijom i modelima procjene odnsono funkcioniranja na hrvatskom trzistu. To bi bilo i od iznimne koristi za pravosudni sustav i sudsku praksu jer bi se ubuduće apriori izbjeglo vjerovanje nekom tko bi onda zapravo imao dosta dvojbenu reputaciju u slicnim procjenama i postupcima.
