Da vidimo što kaže ekonomska teorija.
Prema autorima Modigliani i Miller, politika dividendi bi, s aspekta bogatsva dioničara, za njih morala biti irelevnatna.
Zašto?Zato jer ostvarena dobit u tvrtci na svaki način postoji te je u suštini nebitno gdje se ona nalazi - u džepu dioničara kroz isplaćenu (i oporezovanu!) dividendu ili u bilanci tvrtke u stavci "zadržana dobit".
Dakle, sve isto je imaš li 5 kuna dividende kod sebe ili si vlasnik dionice koja za tih 5 kuna više vrijedi.Gledajte na to tako. U suprotnom se možete jako ljutiti na guvernera, trenutnu situaciju, politiku općenito ili na ni krivog niti dužnog nekog svog ukučana.
A to, kažu, nije dobro za živce.
Ovdje je itekako bitno gdje ide dividenda jer je realno očekivati da će u nadolazećem razdoblju doći do značajnog pogoršanja poslovanja i smanjenja regulatornog kapitala. Ovdje nije na djelu načelo izbora nego regulatorno načelo obvezne primjene. Tako da ove price kako je tu nešto svejedno, naprosto ne drze vodu. Zadržavanje kapitala je preventivna mjera da se banka pripremi na los ili neželjeni scenarij. Dionicari ovdje padaju u drugi plan jer najvažniji su oni koji imaju prioritet naplate, a drze novac u banci. Depozitari. I stabilnost cijelog bankovnog sustava.