Display Moreevo par primjera koliko su trgovačke marže kod nas bolesno visoke.
žena i ja kupujemo svaki dan malo u dućanu, najčešće osnovne namirnice.
i, recimo, u našem dućanu, redovna cijena mesnog doručka i mortadele je, ni manje ni više nego, 10€/kg, a akcijska cijena bude cca 6€/kg za mesni doručak i cca 7€/kg za mortadelu.
e sad, koliko je meni poznato, trgovci ni kad prodaju po akcijskim cijenama ne smiju prodavati ispod nabavne cijene, što znači da i na te, akcijske, cijene još uvijek imaju neku maržu.
e sad, recimo da se trgovac ne uspije riješiti zaliha i da ta hrana ode u otpad.
e to bi inspektorati i ekipa trebali drastično kažnjavati, jer se time radi i ekonomska i okolišna šteta enormnih razmjera, jer je tu sasvim očito da trgovački "price discovery" nije usmjeren na to da se riješi zaliha po razumnoj cijeni, već da te namjerno odere.
ne znam je li nešto slično postoji drugim zemljama koje su više ekološki osviještene (vjerojatno da), ali, i to bi mogao biti jedan od razloga zašto su cijene hrane, koja je brzo kvarljiva roba, kod nas više.
što se pak tiče trajnih i/ili povremenih dobara i usluga, tu već vrijede neka druga pravila, al to je ionako consumer discretionary i tu tržište može odragirati.
po meni, poduzetnička ekipa se malo previše uzkmečala, jer da im vlada uvede kazne ili dodatni porez ako nemaju zero waste sustav, brzo bi zašutili, jer bi bili prokazani kao ekološke štetočine.
jednostavno, radi se o dobroj staroj ekonomskoj politici još iz vremena bivše Yugoslavije, prodaj vani jeftinije, pa oderi i nadoknadi na domaćem tržištu 🤷
Te cijene vlada najlakše riješi preko sanitarne inspekcije da žele.
Prvo pogled na cijene onda odluka di “štapić” zavući/provući… 😉