Mislim da nije problem u pravu glasa nego (ne)kvaliteti obrazovanja.
Ako pogledate tko najviše profitira u svijetu - oni koji o tome čime se bave nešto znaju. Neki su jako uspješni neki malo manje, ali većinu koji to znanje koriste ne zanima opće društvena korist - čemu u ovakvom modelu ponašanja u kojem je svak svakom neprijatelj. Stoga je use, nase i podase opće prihvaćeni model ponašanja, a tko nije u talu - nek crkne. Neko vrijeme to funkcionira dok stvari ne puknu, a onda sve ode dovraga i tako iznova. U ciklusima.
Čemu nas škole realno uče? Financijska pismenost? Povijest - ono što je stvarno bitno? Smisao politike i društvenih sustava - onog što je važno za stvarni razvoj osobe i društva? 0 bodova.
Meni su trebale decenije da slučajno saznam zašto je ljudima tako moćno bitan osjećaj pripadnosti (bilo koje vrste) toliko da se u odgovarajućim okolnostima ljudi mogu poubijati u to ime. A u tom razlogu leže odgovori na mnoštvo problema i predrasuda koji čine današnji svijet onakvim kakav jest.
U suštini mi uopće ne poznajemo same sebe niti se o tome igdje sustavno govori. Sustavno mislim da čovjek može stvarno razumijeti zašto se ponašamo tako kako se ponašamo i što možemo napraviti da to promijenimo na bolje. I nije da se o tome ništa ne zna nego to danas još uvijek nikoga realno ne zanima. "Bolje" nam je ovako.
I onda se naravno eksperimentira i koriste prilike za ono što vidimo da se događa neprekidno već tisuće godina. Ciklusi uspona i pada civilizacija nisu zato što to tako mora biti nego u datim okolnostima to ne može drugačije biti dok se globalno ne skuži u čemu je kvaka. Isto vrijedi za sve cikluse - promjena nekih parametara potpuno mijenja ili u potpunosti dokida cikličnost neke pojave.
Stoga dok stvarno bitne stvari većina ne bude znala - vrtimo se kao hrčak u bubnju. Bojim se da smo još daleko od toga da konačno izađemo s tog vrtuljka.
