A jesu se i Cobancici, a i Zadrici usrećili s time sto su dobili. Kao da će sad odjednom proizvodnja šećera i grozđa procvjetati otkad su se doticni uhvatili “ašova”.... bolje da su im ostavili pokoje papirnato ili bezgotovinsko milijonce da mogu u miru tratiti vrijeme i lovu. Dok tate iz kile grožđa i dve kile šećera patvore delanec
ne brini ti ništa , nisu to ljudi koji ne kuže da je gotovina najbitnija, samo im takve podatke ne možeš nigdje izvući, evo kakav je bio Zadrin plan, nije baš uspio, ali......nije taj bez love
"Prije gotovo devet godina, taman kad je Hrvatska počela službene pregovore za ulazak u Europsku uniju, za koje nitko tada nije objektivno procjenjivao da će trajati gotovo puno desetljeće, Zadro je krenuo u svoj rat za veliki šećerni biznis. Naoružan Virom, koji je počeo ostvarivati dobit samo dvije godine nakon što ga je kupio od države, htio je kupiti i Sladoranu, najstariju hrvatsku tvornicu sladora u Županji. Popratio je najavu toga plana osmijehom i riječima za Nedjeljni Jutarnji: - Nakon ulaska u virovitičku, ući ću i županjsku i osječku šećeranu. Za svakog unuka, Luku, Vida i Josipa, po jedna!"