slijedeći put kada izgubim na nekoj dionici organizirat ću prosvjede i tražiti od države da mi nadoknadi štetu
tko je za
slijedeći put kada izgubim na nekoj dionici organizirat ću prosvjede i tražiti od države da mi nadoknadi štetu
tko je za
Display MoreDisplay Moreljudi, što Vam je svima?
problem s Frankom je nastao kad ga je Švicarska centralna banka prestala pegati za tečaj Eura.
namjeru toga je jedino mogao znati HNB.
a zašto oni nisu poduzeli mjere za zaštitu, to njih treba pitati.
zanimljivo je i to da njih nitko nije tužio za krajnji nemar u vezi svega ovoga.
i na ovom primjeru možete vidjeti koliko je uporno peganje kune za tečaj Eura u konačnici bilo pogubno za hrvatske dužnike.
možda zato jer HNB za razliku od nekih drugih centralnih banaka ima vrlo male ovlasti, zakonske? i o malo toga vodi brigu
koliko znam FED ima u ovlastima i obvezama da vodi brigu o stopi nezaposlenosti i utječe na nju svojim politikama
što opet nije prepreka da se zakon o HNB-u mijenja ako ne valja
al ako su već dopustili da banke izdaju kredite s valutnim klauzulama drukčijima od Eura, onda su i tečaj kune trebali vezati za košaricu valuta u kojima su sve valutne klauzule, u odgovarajućem omjeru.
prosto ko pasulj.
ovako su sve koji nisu bili financijaši jednostavno bacili pod kamion.
i na kraju balade uopće nisu odgovarali niti neće.
jedino u tome i vidim smisao tužbe banaka u Washingtonu i konačnu nagodbu s državom, koja je, barem kod nas, vlasnik centralne banke.
a ono svojevoljno mijenjanje kamata od strane banaka, to je iz aviona vidljivo da je nepoštena praksa, što je u konačni i utvrđeno pred sudovima.
poanta priče je da će ponovno nemar institucija platiti porezni obveznici iz svog džepa.
osnova njihove tužbe je da su dvije strane potpisale ugovor, a dio tog ugovora je promjenjiva kamatna stopa a radi čega su onda kamate na te kredite bile niže
osnova njihove tužbe je da su dvije strane potpisale ugovor, a dio tog ugovora je promjenjiva kamatna stopa a radi čega su onda kamate na te kredite bile niže
na to se nemojte molim više osvrtati jer postoje sudske presude a već i praksa koja vas opovrgava
sudski je pravorijek po tom pitanju: jednostrano promjenjiva kamata i neodrediva glavnica zbog valutne klauzule, dakle neodrediva i ništetna odredba o predmetu (glavnica) i cijeni (kamata) u ugovoru o kreditu
također imate i sudsku presudu da smo pred zakonom svi jednaki: bankar, knjigovođa ili parketar i programer, svi smo potrošači i jednako ne moramo imati pojma o tome što smo potpisali, zato smo tražili sudsku zaštitu i dobili je
dakle na nas se gleda kao na potrošača, a banka je u tom odnosu odgovorni poslovni subjekt s očitim poslovnim interesom
ponavljam: pobjeda Udruge Franak je pobjeda za sve potrošače u zemlji, ne samo za 'frankere'
Display Moreosnova njihove tužbe je da su dvije strane potpisale ugovor, a dio tog ugovora je promjenjiva kamatna stopa a radi čega su onda kamate na te kredite bile niže
na to se nemojte molim više osvrtati jer postoje sudske presude a već i praksa koja vas opovrgava
sudski je pravorijek po tom pitanju: jednostrano promjenjiva kamata i neodrediva glavnica zbog valutne klauzule, dakle neodrediva i ništetna odredba o predmetu (glavnica) i cijeni (kamata) u ugovoru o kreditu
također imate i sudsku presudu da smo pred zakonom svi jednaki: bankar, knjigovođa ili parketar i programer, svi smo potrošači i jednako ne moramo imati pojma o tome što smo potpisali, zato smo tražili sudsku zaštitu i dobili je
dakle na nas se gleda kao na potrošača, a banka je u tom odnosu odgovorni poslovni subjekt s očitim poslovnim interesom
ponavljam: pobjeda Udruge Franak je pobjeda za sve potrošače u zemlji, ne samo za 'frankere'
nisu svi potrošači.
poduzetnicima su takve tužbe odbijene, ali običnim fizičkim osobama su prihvaćene.
i to tako i treba biti, jer se isključivo fizičke osobe koje ne obavljaju gospodarsku djelatnost, tj. slapali su takve kredite za svoj osobni račun, a ne za poduzetničke svrhe, smatraju potrošačima po svim našim i europskim regulativama.
"Nakon odluke Ustavnog suda svi oštećeni mogu tužiti banke."
https://www.tportal.hr/biznis/clanak/…0-kuna-20210204
Po ovom ispada da će banke platit.
osnova njihove tužbe je da su dvije strane potpisale ugovor, a dio tog ugovora je promjenjiva kamatna stopa a radi čega su onda kamate na te kredite bile niže
radi se o tužbi u Washingtonu
https://www.tportal.hr/biznis/clanak/…igtonu-20210202
Za četiri slučaja pred sudom u Washingtonu platili smo 127 milijuna kuna
Ne ulazeći u pojedinačnu problematiku svakog klijenta, volio bih da mi bilo tko uspije objasniti kako je netko tko:
- živi i radi u RH
- prima plaću od xy tisuća kn u RH
- traži kredit za kupnju nekretnine u RH
kreditno (bio) sposoban u francima, a nije u eurima ili kunama.
Stvar je u tome da su na franke bile niže kamate, a s time i mjesečna rata. Znači da si bio kreditno sposobniji u švicarcima. Samo kad se kukalo mantralo se da bi oni uzeli kredit u evrima ali im banka nije htjela dati nego u švicarcima. Dala bi im banka ali nešto manji. Znači banka je kriva, potrošaći su bili jadni i naivni. Ja kad sam uzimao kredit za auto bilo su tri opcije: kunski 8 %, eurski 7% i u švicarcima 6%. Kasnije su ovima u koji su imali u švicarcima konvertirali u eurske sa 7%, a ja sam nastavio plaćat 8% i gledat magareće uši kako mi rastu. Malo je ljudi koji nisu špekulirali, svakom iole inteligentnom je bilo jasno da je najveći rizik dići u švicarcima, a najmanji u kunama. Ali se išlo na rizik jer su kamate bile osjetno manje. I dok je franak padao bili su sretni i smijali se kako su pametno odlučili. Sječam se tih priča, "koja budala uzima u kunama, a rata mu je 500 kn manja u švicarcima". Na kraju je bio plač i škrgut zuba i svi su bili krivi. Da je kojim slučajem država izgubila tužbu, plačali bi taj gubitak iz proračuna svi, i ja koji sam iz opreza plačao 2 postotna boda veću kamatu i ovi koji uopće nisu dizali nikave kredite. Evo i kolega accountant priznaje da je špekulirao, da je gledao u grafove i procijenio da mu se isplati riskirat. Nije bio naivan i mislio da je isti rizik u švicarcima i eurima nego je špekulirao i velika većina isto tako.
Display MoreNe ulazeći u pojedinačnu problematiku svakog klijenta, volio bih da mi bilo tko uspije objasniti kako je netko tko:
- živi i radi u RH
- prima plaću od xy tisuća kn u RH
- traži kredit za kupnju nekretnine u RH
kreditno (bio) sposoban u francima, a nije u eurima ili kunama.
Stvar je u tome da su na franke bile niže kamate, a s time i mjesečna rata. Znači da si bio kreditno sposobniji u švicarcima. Samo kad se kukalo mantralo se da bi oni uzeli kredit u evrima ali im banka nije htjela dati nego u švicarcima. Dala bi im banka ali nešto manji. Znači banka je kriva, potrošaći su bili jadni i naivni. Ja kad sam uzimao kredit za auto bilo su tri opcije: kunski 8 %, eurski 7% i u švicarcima 6%. Kasnije su ovima u koji su imali u švicarcima konvertirali u eurske sa 7%, a ja sam nastavio plaćat 8% i gledat magareće uši kako mi rastu. Malo je ljudi koji nisu špekulirali, svakom iole inteligentnom je bilo jasno da je najveći rizik dići u švicarcima, a najmanji u kunama. Ali se išlo na rizik jer su kamate bile osjetno manje. I dok je franak padao bili su sretni i smijali se kako su pametno odlučili. Sječam se tih priča, "koja budala uzima u kunama, a rata mu je 500 kn manja u švicarcima". Na kraju je bio plač i škrgut zuba i svi su bili krivi. Da je kojim slučajem država izgubila tužbu, plačali bi taj gubitak iz proračuna svi, i ja koji sam iz opreza plačao 2 postotna boda veću kamatu i ovi koji uopće nisu dizali nikave kredite. Evo i kolega accountant priznaje da je špekulirao, da je gledao u grafove i procijenio da mu se isplati riskirat. Nije bio naivan i mislio da je isti rizik u švicarcima i eurima nego je špekulirao i velika većina isto tako.
na ovo se nema što dodati
.... Evo i kolega accountant priznaje da je špekulirao, da je gledao u grafove i procijenio da mu se isplati riskirat. Nije bio naivan i mislio da je isti rizik u švicarcima i eurima nego je špekulirao i velika većina isto tako...
opet ti komot kao i ostatak ekipe ovdje 'o kalkuliranom riziku' i špekulaciji
kako sam ja mogao ukalkulirati rizik? ako, ponavljam, je sav rizik ionako bio prebačen na mene!!! od valute, promjene kamate, ulaznih naknada, police osiguranja života i nesretnog slučaja (obje vinkulirane u korist banke) pa do sudužnika i jamaca
dakle gdje ti tu vidiš špekulaciju ako ni nisam mogao kao kreditno nesposoban dignuti u EURima?!
al' sam bio mlad i naivan, žena s trbuhom do zuba... i prvo o čemu misliš tada je gnijezdo, gdje ćeš se skrasiti, a takve ugovore su onda potpisivali SVI
i još jedna stvar, tada je razlika između anuiteta i najma bila par stotina kuna (ne znam kako je danas) i normalno da sam gledao kupiti svoje
opreza radi, gledao sam kretanje tečaja CHF ali ne zbog špekulacije, kako ti tvrdiš, već baš iz opreza
no na kraju se ispostavilo da je sve bilo uzalud
e pa platit će sve do zadnje lipe što su mi ostali dužni (ukrali) i to lijepo sa zateznim kamatama, a molio sam ih da izađu ususret i da sklopimo nagodbu
no njihovi odvjetnici imaju naputke kakve imaju i što se tu može
pa će platit sve (u prijevodu: 50%-80% glavnice podignutog kredita)
Onda si ti jedan od rijetkih koji nije kalkulirao već je izabrao stan i otišao u banku i uzeo kredit kakav su ti ponudili. Zavarala me ova tvoja rečenica: "
i jesam, pogledao sam fluktuaciju tečaja CHF u zadnjem desetljeću ili više i zaključio da ću moći podnijeti cca 5%-6% uvećanje anuiteta ako dođe do deprecijacije kn prema CHF".
Tko nije imao za stan od 100 000 evra kreditnu sposobnost mogao je uzet onaj od 90 000. Kod mene na selu je i za 70 000 mogao uzet 200 kvadrata kuće s okučnicom i garažom, na 30 km od Zagreba. Ako nemaš za pasata uzmeš škodu oktaviu, a ne pasata s kreditom u švicarcima.
tu se slažem s tobom
naime u ovim sudskim postupcima koji će tek uslijediti, dobro će proći i oni koji su dizali kredit za tko-zna-koju po redu kuću ili apartman a ne samo za prvu nekretninu
zašto?
pa zato jer zakon ne poznaje razlike, ako je nešto ništetno i nezakonito onda se jednako primjenjuje na sve, tu nema razlike između socijalnog slučaja i bogatuna jer svi su zapeli u istoj situaciji
naravno da su bankari u početku to htjeli, razdijeliti nas na kategorije pa da mogu reći kome će pomagati a kome ne (u biti ušparati), zamislite to licemjerje da zakuhaš situaciju svojim toksičnim proizvodom a onda bi još određivao za koga je sve toksičan?!
dobro će proći i oni koji su dizali kredit za tko-zna-koju po redu kuću ili apartman a ne samo za prvu nekretninu
Zašto bi se to trebalo razlikovat? Problem je što je većina financijski nepismena i sklona zaduživanju "do zuba", umjesto da se stisne malo.
I u mom selu se kupi octavia ako nemaš za passat.