Ovo što pojedinci rade je relativizacija, čiji cilj nije po svaku cijenu prodati drugima svoju priču, nego je dovoljno postići da njihova priča ima istu težinu kao i činjenice.
U svim demokratskim društvima postoje ekstremni desničari, rasisti, šovinisti..., dok ne krše zakon pušta ih se da laju, ali se ne treba upuštati u raspravu s njima, jer je to što oni pričaju vrijeđanje zdravog razuma i valjanje u blatu, u čemu oni uživaju.
Osim toga male su šanse da će neto od njih promijeniti priču, usprkos činjenicama.
Jednom kada se to shvati, obrazac njihovog ponašanja, postaje čisto gubljenje vremena čitati njihove priče, a pogotovo raspravljati s njima.