Posts by Lynx

Prigodna misao za dan državnosti - “25 puta smo sigurniji od Amerike” što će tiče ove teme! Jer, mi proizvodimo 5 puta više nego što nam u Hrvatskoj treba, dok oni proizvode 5 puta manje nego im treba, kaže ovdje https://www.niskanencenter.org/powering-the-n…ormer-shortage/

I ne samo Europe. Tako je u cijelom svijetu. Neki se tek razvijaju, oni razvijeni imaju nerjetko dosta dotrajalu (nategnutno održavnu) mrežu za koju je kranje vrijeme obnoviti je, s čim se onda kombiniraju i ova nova eko nastojanja (pa se radi vjetro, solarne i sl. izvore, što sve zahtjeva nove transformatore, pa čak i u prometu dolaze električni autmobili, i ovi AI i drugi datacentri su gladni struje - dakle struja je baš in, nismo tako dosadna industrija!).

To sve utječe na te globalne značajne stope rasta industrije na srednji i duži rok.

U kraćem roku imamo i ovu dodatno pojačanu potražnju zbog kombinacije faktora koji se dogodio zadnjih godina, koji malo povećao cikličnost (inače ipak nam umjereno ciklične industrije). Jer prvo se malo manje investiralo/odgađalo za vrijeme korone (što nas uopće nije okrznulo...), pa se nakupilo sad da se mora sve odjednom (jer potražnja nikoga ne čeka, u Americi dolaze uragani i toplinski valovi bez da nekog pitaju, u ostatku svijeta drugi izvori potražnje također nisu previše fleksibilni, svi bi trošili struju sad, bez odgode na par godina), pa se dogodila inflacija cijena materijala što utječe na cijene transformatora itd., da imamo pojačanu fizičku potražnju po pojačanim cijenama.

To malo olakšava ovo čišćenje backloga, jer nije sav taj backlog fizičko povećanje, dobar dio je cjenovno. No koja god dinamika. Meni se sviđa da je backlog snažan. Sve će se to s vremenom isporučiti!

Što se tiče fizičkih kapaciteta, ne znam brojeve detaljno, ali skoro sve ove investicije što rade periodički (i dobivaju porezne olakšice za to ) imaju u sebi kao ključnu komponentu povećanje/normalizaciju kapaciteta proizvodnje/testiranja/skladištenja (mislim da se govori o brojci oko par desetaka do cca. 50 % svaki put svakih par godina), a po tom pitanju se i PET Poljska tek treba pokazati (tamo su isto ključne investicije sad gotove ako dobro razumijem što se pisalo zadnje).

Često se radi "preko 100 % optimalnog" kapaciteta (dok se čeka proširenje), što ponekad u biti negativno utječe na profitabilnost (zato ove "normalizacije i optimizacije tokova robe i materijala" ponekad kao tema)

A što se tiče valuacije, baš to naše investiranje se veže na onu vječnu temu i najviše zamućenu brojku u svim financijskim izvještajima svijeta (često uopće neraščlanjeno, neobjavljeno, pa se mora otprilike pogađati iz dinamike drugih varijabli kao amortizacija): growth vs. maintance capex, a koja je ključna za vidjeti pravo stanje vrijednosti, ispravno računati free cash flow u smislu "owners earnings". Ne bi se trebalo od operativnog oduzimati cijeli capex, nego samo "maintance capex" (što je kod ne-brzo-rastućih i/ili kapitalno intenzivnijih kompanija većina pa se često radi prečac, uzme sve, no kod rastućih može biti skroz obratno - većina našeg capexa je growth capex!).

Kaže se "In the short run, the market is a voting machine but in the long run it is a weighing machine", ali pravo mjesto za glasanje je burza!

Ja ne znam "raspon cijene" niti za naredne 3 godine, kamo li 3 mjeseca 😀

Čak da i mogu točno znati kakva će nam biti dobit za 3 godine, pojma nemam kakva će nam biti "valuacija" tada, pa ne mogu "predvidjeit cijenu", makar to bio duži rok i više weighing nego voting, kad ne znam čeka li nas ova "uobičajena" valuacija kao zadnjih 10-15 godina ili neka druga koja bi po meni bila primjerenija... (tržište može dugo ostati "neracionalno"), ili možda čak neka indijska (to u Indiji je baš ludo, oni te KOEI/KODT stvari vrednuju po nekim ludim multiplama, skoro kao da su Nvidija, a ne rastu im biznis ništa brže nego KODT zadnjih godina).

U kratkom roku je sve moguće. Može se ovo prvo malo "ohladiti" nakon ovako velikog rasta u kratkom roku (kad vidiš graf, ništa drugo ti ne pada na pamet nego "mora to prvo malo tresnuti"), a može biti da ćemo opet imati sjajno kvartalno (to je u ovom tvom intervalu od 3 mjeseca) i da ovaj put i naša burza reagira kao NASDAQ danas na Nvidia izvješće!. Jer kad jedna 800 milijardi dolara megacap može tako ludovati cijenom na dnevnoj bazi, kako možemo bilo što predviđati/"glasati" ovog tipa na našoj burzi?

Sve je moguće u kratkom roku. U oba smijera. Ne zamaram se time. Najvažnije je da biznis radi sjajno i nema nikakve naznake za promjenom tog uspješnog rasta i razvoja, pa u dugom roku "weighing machine" mora odraditi svoje.

Quote from sedmica

Također treba uzeti u obzir da se ne radi o proizvodima koje bilo tko može proizvesti i koji su roba široke potrošnje. Također, proces izrade transformatora nije kratkotrajan i tvornice, kako u RH tako i vani imaju svoj kapacitet i kao što KODT ima gomilu ugovorenih poslova, imaju i drugi. Godine ulaganja, golemo stečeno znanje, sigurno značajni poslovni kontakti. Naprosto se radi o sjajnoj kompaniji koja stvarno može rasti i koja kontinuirano raste. I što je jako važno, trend pokazuje kako je upravljanje kompanijom na visokoj razini što je stvarno sjajno za sve dioničare.

Da, to je dobar dio onoga na što ja mislim kad kažem "quality" (company/stock), što ljudi ponekad opisuju onim terminom "moat" kojeg je Buffett popularizirao, ili oni koji ne vole riječ "moat" kažu jednostavno "kompetetivne prednosti" (što je možda nešto uži pojam, samo jedan oblik "resilience", a može ih biti više različitih, koji mogu zajedno činiti "moat").

Ovo što nabrajaš bi spadalo u tzv. "narrow moat" prema nekim klasifikacijama kod formalnih ocjenjivača ovih stvari (recimo po MorningStar podjeli, gdje imaju wide-moat, narrow-moat, i no-moat).

Ali nemojmo se zavarati riječu "narrow", to nije niti blizu "no-moat" a što je prikladna ocjena za većina kompanija u svijetu i posebice onih u Hrvatskoj.

Narrow-moat je zapravo vrlo blizu wide-moat rangu u onom investitorima bitnom. Pokazalo se već u više istraživanja da "wide-moat" i "narrow-moat" daju dosta slične peformanse što se tiče dioničkog povrata, npr. jedna tablica ovdje: https://pbs.twimg.com/media/FTyA6zpX…=jpg&name=large (vjerojatno zato što to nije lako ocijeniti, ipak se mijenja kroz vrijeme tj. ocjena nije bila savršena, i postoji neka raznolikost unutar svake grupe kompanije, i osim ocjene no-moat, narrow-moat i wide-moat jako je važan smijer, "stable", "positiv", "negative", a što je posebice teško "ocijeniti").

U Hrvatskoj ne postoje "wide-moat" kompanije, ali mislim da obzirom na ove neke spoznaje kao u tablici iz gornjeg linka ne treba previše žaliti za time, ako postoji po neka "narrow-moat" - trebalo bi nam to biti dovljno!

Ja KODT gledam kao "rating: narrow-moat, direction: positive, capital allocation: exemplary"!

Quote from SOUR

Jedna stvar trenutno kod KODT mi nije nikako jasna. Trenutna valuacija je na razinama koje za KODT nisu uobičajne. Prema tome ili će cijena padati ili će KODT dionica poprimiti neka nova obilježja. KODT ima puno ugovorenih poslova, eventualno se može širiti, ali to mi ne opravdava trenutnu valuaciju u usporedbi sa prijašnjima, a i ta kupnja dionice zadnjih tjedana je prilično rijetka.

Na koju valuaciju misliš? Par sličica iz povijesti i sadašnjosti koje možda govore i o budućnosti koje sam na brzinu pronašao. Trebalo bi brojke provjeriti, usporediti sa trenutnim stanjem (TTM iz izvješća, sadašnje cijene), ali ne vidim puno neuobičajenog osim stanja ugovorenosti koje je donekle neoubičajno 😀

To je poanta ovo kompanije. Neuobičajeno dobra, sama po sebi, odavno. A tržište to po meni još nije u potpunosti shvatilo (pa bih ja očekivao i “multiple expansion” - ne može ostati “uobičajeno” ako dobit raste brže nego prije i veće je kvalitete nego prije, ili će to tek postati).

A u i industriji je koja u zadnje vrijeme pokazuje znakove neuobičajenog rasta (ne samo u Europi. Svuda je to https://www.powersystems.technology/news/us-news/t…les-demand.html ).

Biti odlična kompanija u “secular growth” industriji uvijek je dobra stvar. A mi osim tog megatrenda sad imamo i ove srednjoročne efekte dodatno pojačane potražnje (što uostalom vidimo i u našoj ugovorenosti, ne samo ovi razni članci vani, industry reporti što se predomislili da više nije 7 % nego 10 % globalni industry CAGR itd.).

Mi smo još jako mali u Europi i još 4 puta manji u svijetu. Mjesta za povećanje tržišnog udjela koliko god hoćeš, povrh tog jahanja na valu raste industrije same po sebi. To je sve na temu prihoda. Dobit može rasti brže od prihoda (margin expansion). A dobit je ono što se valuira!

Odlične kompanije (cjenovno oportuno) otkupljuju i poništavaju dionice stvarajući dodatnu vrijednost za dioničare. Capital allocation je ključna stvar. Kod nas bi to bilo nepraktično (iz više razloga) no mi imamo sreću da su porezi na dividendu u Hrvatskoj relativno mali pa nama dividenda ispunjava istu svrhu (dioničar je sam može reinvestirati, država neće puno uzeti u procesu) i KODT dobro funkcionira i po tom pitanju. Isplate koliko mogu nakon što zadrže koliko im treba za reinvestiranje u biznis (i otplatu duga) i te njihove “mogućnosti” su sasvim solidne (dobar payout). Da ne govorimo da su investicije u biznis do sada bile odlične i odlično optimirane s onim poreznim olakšicama itd.

Odlična kompanija, odličan capital allocator (to je važno, MorningStar ima posebnu rubriku za to kad ocjenjuje “moat”), i zgodno da je i u odličnoj industriji. Ne znam kako drugi, ali ja bih na ovo stavio multiplu bitno drugačiju od “povijesno nam uobičajenih”!

To je matematički egzaktna stvar. Danas dividendu imaš u cijeni dionice, sutra u kešu. Ne bi trebalo utjecati na odluku o kupnji.

U teoriji 🙂 Osim ako ne misliš da reinvestiranje dividende od strane mnogih dioničara odjednom isti dan ne bi imalo “market impact” kod dionice ove razine likvidnosti? To bi značilo da bolje kupiti dan prije dok je manja gužva na kupnji. Ili će se baš zato gužva napraviti dan prije? 😀. To sve bi “efikasno tržište” trebalo uračunati na vrijeme pa svejedno u svakom slučaju. Možda je jedino problem u tome što tržište nije skroz efikasno...

Ali mislim da to naši dioničari koji reinvestiraju direktno nazad u KODT i ne rade tako. Ili čekaju samu isplatu da dobiju keš umjesto mehanički odmah sutra kao neki algoritamski portfolio management, ili čak to rasporede kroz godinu, dionicu po dionicu skupljaju, dakle nema market impact, ima dollar-cost averaging efekt, idealno (mada, ako ćemo točno, DCA je više psihološka stvar, dokazano je da lump-sum ulaz daje veći povrat dugoročno, osim… ako je tržište neefikasno i baš izabereš krivi trenutak…, a i psihološki efekt nije “samo”, ključno je biti miran i zadovoljan investicijom, procesom, tako da svatko nek radi kako misli da je najbolje u svojoj konkretnoj situaciji!).

Quote from komot

Ja imam tog LKPC, ali premalo. To mi se stalno dešava, da brutalno zaradim na pozicijama koje su mi mali postotak. A ove koje su mi osnova porfelja, kakti sigurne, rastu pomalo. Nemam muda za brutalno se obogatit. Već sam nekoliko puta mogao u penziju da je bilo više hrabrosti.

Position sizing, najkompleksnija stvar u investiraju! http://mastersinvest.com/positionsizingquotes

Lijepo bi bilo vidjeti cijeli report, ali i u članku je bar jedna sadržaja rečenica, dakle (valjda dobro već poznato), nije to samo naša EU “zelenom tranzicijom”, nego i cijeli svijet ovdje raste po solidnoj stopi - “The sector is expected to reach $81.6 B by 2027, at a CAGR of 10.6 %” (https://transformers-magazine.com/tm-news/global…et-report-2023/).

Svaki sektor koji može netrivijalno dugo rasti brže od nominalnog rasta svjetskog GDP-a je baš zanimljiv sektor. A ne mora biti zanimljiv sektor da bi bila zanimljiva pojedinačna kompanija u njemu. No kad se poklopi oboje, onda je to posebno zanimljivo!

Ja bih bio zadovoljan s točno 1 % svjetskog tržišnog udjela do tada! 🙂 Sve tri naše trafo firme zajedno su valjda negdje oko 1 % već neko vrijeme, od malo ispod toga zadnjih godina, do malo iznad sad kako Koncar D&ST povukao dosta brže od rasta industrije (i naše druge dvije).

Lijepo je biti još uvijek mali a već globalno kompetetivan igrač u rastućoj industriji. Tako se u top-line zbrajaju tailwind rasta industrije i efekt povećanja tržišnog udjela u njoj. I najrecentnija stanja ugovorenosti pokazuju da se ovdje ide snažno u tom smijeru.

Samom prirodom efekata ekonomije obujma (ako ništa drugo stalnim akumuliranjem iskustva, optimizacija proizvoda, proizvodnje, financija, ako možemo to bolje nego drugi) bottom-line može u ovim okolnostima rasti i brže (margins expansion).

Što se tiče stvaranja vrijednosti za dioničare, ako se rast pokaže dovoljno stabilnim, upornim, i uza sve isto (jednake tržišne uvjete, jednake kamatne stope) valuacija (multiple) mora rasti na razine koje su primjerene tako rastućem biznisu u tom tržištu.

A čisto sumnjam da će vječno (za 5, 10, i više godina) kamatne stope ostati povišene (megatrend je pad kamatnih stopa, tj. 2010.-e nisu nešto baš tako iznimno kako se možda čini, mogli bismo slične stope opet vidjet) tako da zapravo u dugom roku niti nemamo to “sve isto” nego imamo još dodatni razlog za rast valuacija, pa možda govorimo o značajnom “multiple expansion” kao logičnoj posljedici.

Ukupni dionički povrat je ugrubo rečeno zbroj stopa rasta: EPS growth + multiple expansion/contraction + dividend yield.

Čini mi se da smo ovdje i dalje dobrih dugoročnih perspektiva za sve tri komponente koje se trebaju tu “zbrojiti”.

Bankarstvo ove vrste je lokalna/regionalna stvar. Ameri tu nisu bitni. Ovdje je samo bitno to da je država (vlasničkom udjelu unatoč) čini se konačno maknula svoju šapu s ovoga (slično kao još prije s PODR, ili kako nikad nije niti imala na KOEI, dakle može se imati profesionalnu upravu, tržišno poslovanje, bez obzira na vlasničku strukturu, i čudnu povijest, treba gledati budućnost), da su lopovske uprave smijenjene, jer valjda u okviru sve većeg EU povećala niti ne može više po starim običajima.

Pa je ovdje ostalo na biznisu kao takvom i cijeni koju za njega plaćamo na slobodnom tržištu. Ne treba više neki veliki diskont na državu, free float, likvidnost… Niti ZABA nema sve parametre puno bolje.

Nisam uopće ljubitelj banka, ali ovdje imamo čak dvije (često povezane, logično) tipične ZSE teze, promjena “korporativnog upravljanja” (kao PODR, ili još prije ono KORF/RIVP, dakle nije samo kod “državnih”), i izrazito nelogično niske valuacija (kao LKPC, SAPN i slični ekstremi primjeri zadnjih godina), svaka radi svoje kombinacije faktora (nerazumijevanja biznisa/dionice od strane tržišta, ili stvarnih problemčiće kao ovi oko “korporativnog upravljanja” ali koji će se riješiti).

Kad dođe povod za promjenu valuacije, često je okidač ona promjena “korporativnog upravljanja” ako ne drugi poslovni/tržišni razlog, onda se dogodi to iznenadno “otključavanje vrijednosti”.

Ja te stvari ne pokušavam predvidjeti kad će se točno dogoditi. Ja kupim kad mislim da ima smisla dugoročno, čekam, i ponekad dočekam ove “neočekivane” prizore. Ovdje zadnje tri godine krizama i ratovima unatoč “otključavanje” ide sasvim OK.

Nažalost na ZSE nemamo puno kvalitetnih kompanija (kao oduvjek lijepi, jasni i sad već dosta veliki i jednog dana očekujem vrlo likvidni KODT, ili onaj mali JDGT, ili nezgodno nelikvidno malog free float MDKA, ili preuzeti i izlistani nam nekadašnji LURA i sl.) za koje je sve jasno i rast biznisa poprilično kontinuirana stvar, pa većina investitora koji žele neku diverzifikaciju moraju tražiti i ove klasično “value” prilike koje se kupi i čeka “otključavanja”.

Ne znam za cijenu dionice, i sigurno da je u nekim segmentima korona doprinijela, ali biznis se razvija od prije korone, kroz 2022. kad više nitko za koronu ne mari, prvi kvartal ove godine je dobar. Sad naravno imamo inflaciju koja ima svoje pozitivne i negativne efekte. Poanta je u tome da kompanija može uspješno poslovati kroz sva ta raznolika razdoblja.

Ponekad bi čovjek mogao pomisliti da na ZSE postoji i neke efikasnosti tržišta.

Ja sam ovdje nešto duže nego je ona predsjednica uprave, i to je bilo prije svega zbog izrazito niske cijene obzirom na neki po meni realistični (umjereni) potencijal razvoja te kompanije, da je cijena bila i više nego dovoljno niska da uračunava sve rizike i vlasničke strukture, likvidnosti itd.

Nakon što je ona došla na čelo postalo je jasno da se firmom baš ozbiljno upravlja, razvija u pravom smijeru, da se tu osim niske cijene stvara i određena kvaliteta biznisa.

I tržište kao da to i prepoznaje. Baš za vrijeme njenog mandata je krenulo ovako malo jače, i pred kraj mandata se malo povuklo.

Ja ovdje nastavljam biti dioničar jer činjenica je da je Dajana Mrčela kompaniju ostavila u stanju kakvom valjda nikad u povijesti nije bila, modernom, osnaženom, za nastavak sve uspješnijeg poslovanja.

Ne znam radi li još netko osim Podravke ova “Obraćanja povodom Glavne skupštine“, ostali to obave kroz “pismo predsjednika uprave dioničarima” u GFI, ali dobro, imaju se čime pohvaliti https://eho.zse.hr/fileadmin/issu…a4803682161.pdf

Podravka je nekad bila primjer svega negativnog u hrvatskom gospodarstvu, sprege kvazi-državnih kompanija i politike, no zadnjih 5-6 godina stvari ipak idu na bolje.

To se vidi i u kretanju cijene dionice kroz to razdoblje. Tržište čini se da prepoznaje promjene.

Quote from StatusQuo

Ovaj graf KODT me podsjeca kao da radi Parabolic advance, ne razumin se toliko u njega ako tko zna to dobro nacrtati bilo bi ljepo vidjeti na sta to lici i koja su pravila za to crtat ako tko zna

Ne razumijem se u te cjenovno-tehničke stvari, “parabole” 😀 Ali ako nešto prebrzo naraste intuitivno mi je da se prvo mora malo spustiti, oscilirati dolje-gore, dok ne stvori neku “bazu” za daljini rast, čisto tim nekim tržišno-psihološkim efektima, koji se ne mogu predviđati u detalje (pa je opasno “trejdati”).

Kroz dugi rok, normalni rast biznisa pa tako i njegove tržišne cijene je eksponencijalna funkcija. Zato se kod dionica koristi i logaritamska skala da se lakše gleda dugoročne trendove. Većina kompanija naravno da nisu “normalne” (jer kapitalizam je brutalan, cilj postojanja kompanija se ne ostvari, malo je pobjednika na kraju, koji odnesu većinu nagrade), no tržiste u prosijeku, market cap weighted indeksi posebice, svejedno pokažu taj eksponencijalni rast, čim je nekoliko odličnih kompanija u njemu (kod nas možda nedovoljno…), koje dakle u konačnici nadoknade ono što loše kompanije izgube, propadnu, ispadnu iz indeksa.

Ako pogledamo zadnjih 10-15 godina i ovo izgleda kao jedna skroz normalna eksponencijala.

I to poprilično “linearna” (ove grbe nisu pretjerane, i “stopa rasta” je dosta stabilna kroz svaki duži rok, dakle lijepo izgleda kad se ugladi). To možda i nije previše bitno niti inače, ali svakako ne za ovu fazu razvoja i ovu veličinu kompanije, ali pravi “quality compounder” u konačnici u idealnom slučaju postane i “linearan”, i zgodno je vidjeti da imamo na KODT solidnu linearnost.

Neki ljudi pridaju dosta važnosti toj linearnosti (https://longeq.com/wp-content/upl…Compounders.pdf), misle da linearnost u rastu FCF per share (kod nas EBT, još nismo došli u fazu optimiziranja cash conversion) i same cijene dionice manje-više s tim u skladu, ako je stopa rasta značajna i linearna istovremeno, da je znak održive kompetetivne prednosti, “wide moat”, povijesno dokazane i s nekom predikcijskom vrijednošću sposobnosti stvaranja značajno tržišno nadprosječnog povrata za dioničare, naravno ako to vidiš kroz visoki ROCE i imaš objašnjene za to u smislu poslovnog modela, tržišne pozicije, upravljanja itd., jer uvijek postoje slučajne iznimke koje privremeno izgledaju kao kvalitetna kompanija iako to nisu, i “nisko rizičnog” također, i da je to obrazloženje za trgovanje tim dionicama praktički uvijek po dosta visokim “multiplama”. To kažu “highly rated” , da se “opravdana visoka valuacija” ne bi zamijenila s “overvalued”.

Ali KODT nam još uvijek uopće ne izgleda “highly rated”! Imamo mi na ZSE kompanija koje niti brže niti linearnije rastu a kamo li ovakav produkt ta dva svojstva, pa se trguju uz “multiple” bliske našima, pa i većima, pa i dosta većima.

To je isto jedan aspekt gledanja na “skriveni dragulj ZSE” ideju. Skriveniji smo nego onaj mali JDGT kojem se uvijek divim kako naše tržište ponekad zna prepoznati kvalietu. Da nije skriven, da ljudi shvaćaju, ovo bi valjda zasluživalo biti jedna “highly rated” kompanija na ZSE.

Quote from plavi05

Obožavam brzo rastuće kompanije sa konzervativnim planovima

Izvještavanje o planu za sljedeću godinu je stvar koju bi ipak mogli malo unaprijediti! 🙂 Ti njihovi planovi nikad nisu imali puno smisla. Ako će se procjena uvijek nadmašiti onda procjena nije dobra… Možda je to donja granica onoga s čime računaju pa iz opreza daju taj broj. Ali nema to smisla. Treba objaviti cijeli interval a ne samo donju granicu, dakle srednja vrijednost plus/minus toliko i toliko.

Stanje ugovorenosti je jedino konkretno što imamo u tom smislu, za vidjeti neku indikaciju o kretanju prihoda u narednom kraćem roku. Meni nisu bitna kratkoročna kretanja, ali volim vidjeti te brojeve, čisto iz znatiželje.

Quote from D_artagnan

Sta to imas neku aplikaciju za pracenje portfelja ili od brokera?

Da, to je ovaj ShareSight (https://www.sharesight.com).

Ideja mi je bila koristiti jedan alat za sve (jednostavniji, jeftiniji, primjeren nama manjim "retail" investitorima), da mogu na pregledan način imati i konsolidrani pogled na sve što imam kod različitih brokera (strane dionice i ETF-ove, domaće dionice), i po grupama razno definiranim, osnovne pregledne analize, da vidim strukturu/diverzifikaciju, povrate (ne trebaju mi one fancy stvari da mi računa Sharpe, Sortino itd. - to npr. radi Interactive Brokers PortfolioAnalyst ali njega koristim samo za ono što imam kod njih), i posebice mi važno da se ispravno računa total return (jer dividende su itekako bitne u dugom roku), i da se može staviti u usporedbu s benchmarkom. Ovdje čak računa i currency gain/loss što je zgodno za vidjeti u kraćem roku (manje bitno dugoročno, mean-reverta to manje-više), pa stvarno daje potpunu i preciznu sliku svega.

Sad možda postoji i nešto bolje, nisam već neko vrijeme istraživao (neda mi se to mijenjati kad si na jednom mjestu sve postavim), ali problem je što ti alati inače ne podržavaju ZSE (logično, jer stranci nemaju jednostavan pristup našoj burzi, retail investorima ne pada na pamet otvarati brokerski račun u tamo nekoj Hrvatskoj samo zato što su negdje na fintwitu čuli za neku cool kompaniju u Hrvatskoj, jer naša burze se ne nudi kod glavnih globalnih brokera kao što je Interactive Brokers, niti ovim novim alternativnim kao Trading212, a, nikome se očito ne isplati raditi podršku samo radi malog broja hrvatskih klijenata).

ShareSight nažalost također još uvijek ne podržava ZSE automatski kao one bitne svjetske burze (možda dodaju..., kažu da stalno razmatraju nove burze za dodati), no imaju koncept Custom Investment gdje se može domaće dionice dodati ručno (i mora ručno održavati, unositi cijene... to je malo zamorna adiminstracija, ali meni nije problem jer imam mali broj domaćih dionica i transkacije radim jako rijetko) ali nakon čega su u reportingu one u potpunosti ravnopravne ovim automatski praćenim stranim pa mi to ispunjava svrhu (https://help.sharesight.com/unquoted-instruments/ ).

Što se tiče mojih “15 godina”, to će biti ovo ljeto. Od prve kupnje. Kupovao sam još i godinu poslije i potom još pomalo kasnije kroz godine. Ne mogu biti siguran što će biti narednih 15 godina, ali kažem to u smislu da mi kompanija danas izgleda jače i sigurnije nego bilo kad do sada, pa da mi to daje optimizam, da će oni moći nastaviti i dalje uspješno poslovati kao do sada.

Istina da je današnji dan ovdje pomalo euforičan jer opet postižemo novi ATH i to uz ovakvu dnevnu amplitudu rasta, i dostižemo možda po prvi put baš danas ovo čudo: petogodišnji total return CAGR bolji i od Applea (meni oduvijek posebno fascinantna kompanija).

Koliko se sjećam to je uvijek bilo tako, najviše se piše na zelene dane 😀. Ljudska psihologija.

Na lijep sam dan ponovno otvorio profil, na ovom novom forumu! Zanimljvo da na onom drugom nitko ništa ne piše. Taj drugi slabo funkcionira i u tehničkom smislu (zapravo sam se htio vratiti tamo, ali password reset mi ne pošalje e-mail 🤷‍♂️). Očito je ovaj sad glavni. I sviđa mi se kvaliteta rasprava ovdje. Pročitao sam većinu toga od početka što ste pisali. Dobra stvar je što ste objasnili FCF situaciju. Dakle ovdje za sada gledamo prije svega knjigovodstvenu dobit (prije oporezivanja), to je i moje mišljenje.

Ovo o cijenama sad je manje kvalitetna i manje bitna stvar, ali je prigodna danas, jer u ovom izazovnom vremenu za svjetska tržišta kapitala (kojima ZSE dosta dobro odolijeva) ovo je jedna od najpozitivnijih pojedinačnih dionica.

Ova tradicionalno nam mala likvidnost baš definira KODT kao najbolje čuvanu "tajnu" ZSE!

Mi koji znamo što je ovo, dionicu već imamo. Ostali tek trebaju naučiti da na ZSE postoji jedan, kako bi vani rekli, "quality compounder".

Čak i u svjetskim terminima prestajemo biti micro cap, postajemo small cap! Te kvalitetne kompanije ljudima privuku pažnju kad postanu već dosta velike, i to je ok, bolje ikad nego nikad, ali najbolje vrijeme za otkriti ih je dok su još male i ne tako poznate, dok su i valuacije još razumne.

Ja sam ovdje dioničar već skoro 15 godina. Bila mi je to jedna od prvih dionica, sad najstarija dionica u portfelju, i još uvijek najveća pozicija u mom danas globalno diverzificiranom portfelju. I sve mi se čini da će tako ostati i narednih 15 godina.

Ova kompanija ne prestaje pozitivno iznenađivati. Imao sam visoka očekivanja cijelo vrijeme, i oni ih redovito ispunjavaju, pa i nadmašuju u zadnje vrijeme.

Nedavno smo imali i uspješnu smjenu na vrhu uprave, Ivan Klapan kako je svoju 30-godišnju upravljačku palicu uspješno predao Vanji Burulu, što također nije ništa neočekivano, jer već je bio dio tog dobro uigranog tima.

Jedan od poznatih investitora od kojeg sam puno naučio zadnjih godina, Terry Smith, kaže da mu je stratagije (s kojom se i sam slažem) "Buy good companies, don't overpay and do nothing", i da je ovaj zadnji dio najteži.

Meni je KODT primjer kompanije u kojoj "do nothing" zapravo i ne izgleda tako teško. Kod jako dobrih kompanija to ne mora biti teško. Ne radiš ništa, samo jednom godišnje s užitkom pročitaš godišnje izvješće (pa i kvartalna nisu loša, uvijek je cool vidjeti trenutno stanje, i onaj detalj "stanje ugovorenih poslova", ovo u zadnjem baš šokira, pozitivno), nije to meni tako teško u ovom slučaju, posebice zadnjih godina. Malo je teže bilo onih par godina neke kao stagnacije (sporiji rast), ali to je normalan način razvoja kompanije, stepeničasto, malo se potegne par godina, pa godinu-dvije-tri više flat (pogotovo ako je neka recesija, manje se investira u elektroenergetsku mrežu), pa opet potegne itd.

Kod investiranja je važno dobro poznavati kompaniju u koju investiraš, da možeš nepokolebano preživjeti periode pada/stagnacije, doživjeti s vremenom te "multibagger" rezultate. I Charlie Munger kaže "The first rule of compounding: Never interrupt it unnecessarily".