Posts by Lynx

Quote from plavi05

Hvala Ris na upoznavanju sa ovim biserom punom potencijala

Ja samo gledam što piše u izvješćima. Čitajte izvješća sami i razmišljajte svojom glavom. Ja kažem da meni ovo nije zanimljvo baš kao KODT, ali to je jedna od tri naše trafo firme, jedna od dvije koju se može kupiti na ZSE direktno, pa uz pravu cijenu, likvidnosti i svemu unatoč, to može biti zanimljiva investicija, dakle više neka klasična “value” priča u odnosu na “quality” priču KODT, prema nekom mom shvaćanju, i kako ih ja vidim u svom portfelju. Imam malu količinu KOTR2 već neko vrijeme, pa ćemo vidjeti hoće li biti nešto od toga nekad. Za sada znamo da baš i nije bilo ničega puno više od tih redovitih dividendi. Ove zadnje investicije možda bude neku nadu za ubrzanje razvoja prihoda i profitabilnosti.

Quote from plavi05

Baš zato što je do sada stagnirao i sa dobiti tako i cijenom, ali dobit po dionici od 11,46 plus dobit iz Kine na cijenu dionice od 100 Eura je prilika, a narudžbe na kraju godine su veće 50 i više postotaka u odnosu na lani, zalihe su znatno uvećali i ovdje se očekuje veći rast. Pa i KODT je isto tako stagnirao tamo prije 7-8 godina, sada je izgleda došlo vrijeme za KOTR, a kažu da su razvili nove inovativne tipove transformatora

Kako misliš 50 % više nego na kraju godine prije? Meni ovo izgleda više kao 120 % više 😀

Ne može se ovo mjeriti s KODT, on je ipak svemirski brod spram ove firme (i praktički svega drugog u RH), ali jeste jedna lijepa mala trafo firma. Ali ovo je baš nelikvidno... Toliko nelikvidan KODT valjda nije bio nikad u povijesti kotacije na ZSE.

No, zašto imati samo jednu ako možeš obje 😀, u pravom omjeru, po pravoj cijeni. Ali ozbiljno, to je ono “circle of competence” što bi Buffett rekao. Ako se razumiješ u trafo firme normalno je da kupuješ razno-razne trafo firme (kad su cijena i vrijednost u dobrom ti odnosu). Naravno treba paziti i na sektorsku diverzifikaciju. Ne može cijeli portfelj biti KODT, KOEI, KOTR, VOLTAMP…

Neki bi htjeli i treću pa misle posredno kroz KOEI udjele u sve tri. Tamo istina imamo holding discount zbog realnih problem holdinga (očitih i ovdje) kroz mješavinu stvari različitih kvaliteta (i sumnje u “capital allocation” sposobnosti) ali i to je uz pravu cijenu neka opcije. Ja baš mislim da pojačani interes za KOEI zadnjih dana dolazi od onih koji bi htjeli KODT ali ne mogu zbog likvidnosti koliko bi htjeti pa skupljaju na sve strane, direktno i indirektno.

Quote from plavi05

Malo sam prošao kroz GFI i iznenadila me dobit po dionici od 11.46 Eura i mala dividenda od 3.74 Eura, ali imaju znatno više narudžbi i moraju investirati u obrtni kapital, drugo što me iznenadilo je dobit od zajedničkog poduhvata TBEA Kina u kojem imaju 27% udijela, a ostvarena dobit iz 2022.god je čak 18,7 milijuna kuna, što bi značilo 5 milijuna kuna za KOTR. Neznam kako dalje oni to knjiže? Tiha voda teče našom burzom ovo treba prepoznati možda Best by

Dobit je ove godine pod utjecanjem porezne olakšice (+2,6 milijuna) a bez toga (prije poreza) umjeren rast.

Kako knjiže TBEA..., pa kažu - metodom udjela. Vidimo ga u bilanci kao 9 milijuna kn uvijek isto (a “look through earnings“ na godišnjoj razini već 5 milijuna kn - not bad! I skoro pola toga se i realizira kroz dividendu).

Dakle, u bilanci se vidi tako bezveze, i ne vidi se u računu dobiti i gubitka na kraju ta cijela “pripadajuća” dobit u tom zajedničkom pothvatu kao kod konsolidiranih (zato imamo priložen njihov izvještaj/sažetak pa da vidimo kako stvarno stoje na koji god način željeli gledati), nego kod nas jedino vidimo ovaj dio koji se isplati kroz dividendu (2,1 miljun), vidimo ga u financijskim prihodima, i to utječe dakle na krajnji neto o kojem govoriš, slično kao prošle godine (jedino je ta porezna olakšica to izvanredno podebljala na tih 11,9 milijuna kn).

Pa da, dividenda je valjda manja (doslovno pola naše dividende je ovo što dobiju od TBEA) jer imaju puno ulaganja, i za proširenje kapaciteta baš. Kažu ukupno investicije u 2022. su 19 milijuna kn (i vidimo u tablici da je više nego prošle dvije zajedno, a koje su već bile jače nego godine prije).

To je do dizajna web stranice, nezgodno sklalirana slika da ti stane na proporcije ekrana. Ovo je puna slika https://valamar-riviera.com/media/419800/v…ta-popupimg.png

Quote from Normani

Quote from zm1

split i okolica

Što sve ima Valamar u Splitu i okolici?

Uskoro ću u obilazak nekih od naših objekata, dosta daleko od Splita https://valamar-riviera.com/hr/brendovi-i-portfelj/portfelj/

Quote from StatusQuo

Quote from Lynx

Te naše turističke kompanija koje kod nas tradicionalno i posjeduju svoje operativne nekretnine su između ostalog i nešto najbliže burzovno trgovanom REIT-u od svega što imamo na ZSE. Teorija bi rekla da svaki portfelj radi diverzifikacije u klase treba nešto tog tipa.

Bilo bi zanimljivo viditi neke druge periode kada inflacija nije averagirala 2%

Odnosno niske kamatne stope (kroz većinu ovog razdoblje). Vjerojatno su pomogle kako normalnim dionicama tako i REIT, pri čemu njima malo više jer je osnova njihovog poslovnog modela korištenje velike financijske poluge (i općenito su tim i drugim razlozima sve nekretnine rasle).

Ne vjerujem da će oni kroz naredna duža razdoblja tako outperformati normalni “equity” ali mogu biti tu negdje. A što se tiče kamatnih stopa, one će se vjerojatno opet vratiti na dosta nisko na dosta dugo/trajno. Jer to je “megatrend” koji teško da se može promijeniti. Svijet se razvija na isti način, istim ekonomskim zakonitostima i dalje.

Naš turizam srećom nije samo nekretninski biznis, to je sama nužna fizička podloga, alat, nego tu postoji i pravo operativno poslovanje i koje je generator sve vrijednosti (nema nekretnina vrijednost “sama po sebi”), i ove kompanije drže u vlasništvu obje komponente, naviknute na takav poslovni model, pa koji vjerojatno nema potrebe ništa mijenjati (ono da se izdvaja vlasništvo od upravljana kao što je često vani).

Tako da kad kupiš neku našu dobru turističku kompaniju imaš zgodan paket, 2 u 1. Mislim da će RIVP dugo biti jedan dobar blue chip. Ima lijep free-float, pa je to nešto u čega domaći građani mogu uvijek lako investirati ako žele komadić hrvatskog turizma. Nitko ne može reći da od turizma zrađaje netko drugi, stranci, jer svatko se može priključiti ako želi, kojim god iznosom želi, dokle god imamo izlistane kompanije poput RIVP.

Te naše turističke kompanija koje kod nas tradicionalno i posjeduju svoje operativne nekretnine su između ostalog i nešto najbliže burzovno trgovanom REIT-u od svega što imamo na ZSE. Teorija bi rekla da svaki portfelj radi diverzifikacije u klase treba nešto tog tipa.

Mislim da ovdje počinje pljuštati. Preko 50 milijuna EUR slobodnog novčanog toka godišnje.

Quote from barbosa 2.0

*Lynx, dobar post, za priču ne znam a nemam niti nešto vremena aktivnije pratiti tk ali imam frenda, ing. u kodt, pa ću ga baš pitati...

Lijepo, lijepo, on ti može reći kakav je dojam fizičkog obujma posla, radnog elana, a za stvari oko financija, povijesnih, backloga koji najavljuje buduće, investitori se informiraju u financijskim izvješćima. Ovo je prvi kvartal koji sjajno otvara ovu godinu nakon inače izvrsne nam 2022., dakle nema stajanja: https://eho.zse.hr/fileadmin/issu…93b89e2adcb.pdf

Quote from barbosa 2.0

Quote from Lynx

Jel te to iznenađuje samo ove godine ili je bilo tako i svake u zadnjih 10-15?

malo ti je šuplji komentar ali ja sam dobaj pa ću ti odgoviriti a ti ćeš se u načelu i složiti sa mnom...ove dvije su me iznenadile jer su dobre dionice i uglavnom su se cijelo vrijeme kretale oko tehničkih i fundametalnih karakteristika a prijašnjih godina me uglavnom iznenađivala psihologija mase i ljudske gluposti kao npr opte, zb, ingr, stečajuše i sl.

evo i po tvome grafu se vidi da su kodt i podr, mimo nekih posebnih fundamentalnih i/ili tehničkih indikatora, u bitnome odskočile od drugih usporednih dionica

Ne znam za tehničke indikatore ali na KODT imamo jednu itekako posebnu fudamentalnu okolnost o kojoj možda ne znaš.

Po meni, to i nije bitno, trebali bi mi i nevezano za tu okolnost konačno dočekati nekakav re-rating (ovo je daleko nadprosječna kompanija nadprosječnog rasta, pa se ne treba trgovati “na multiplama” koje nisu u takvom odnosu spram tržišta, domaćeg u najmanju ruku, ali mi i nismo toliko domaća kompanija koliko globalna, po izvoru pihoda).

No zbog ove “okolnosti” opet ništa od re-ratinga, sad treba prvo tek sustići fundamente a o re-ratingu otom-potom.

Za fundamente moraš gledati forward brojke (procjene). Ovdje se stvari prebrzo mijenjaju da bi ti išta bilo jasno ako gledaš TTM.

Neku indikaciju forward brojeva za ovu i sljedeće godine doduše već ti daju i postojeći brojevi, samo moraš znati što gledati. Ovdje obrati pozornost na backlog.

Ta fundamentalna okolnost se zove “transformers shortage”. A sve u okviru i inače jakog sekularnog rasta industrije. Sad samo dobili taj dodatni privremeni “problem“.

Čuo si za onaj “semiconductor shortage” kad je bio? E, ovo je malo gora stvar, malo dugotrajnija i ozbiljnija (nije to kao sa autima kad fali neki čip, pa samo neka pauza od par mjeseci u proizvodnji i nikom ništa, jer ne možeš u razvijenom svijetu kućanstivima isključiti struju na par mjeseci, ne obnoviti nakon uragana itd).

Tamo sa čipovima je bio samo privremeni poremećaj odnosa ponude i potražnje a ovdje imamo određene dublje strukturalne izazove iz sukoba gospodarskih (i regulatornih) mega trendova (starost mreža samo po sebi i isticanje krajnjih rokova za obnove i bez promjene u potrošnji struje, potom klimatske promjene koje uz to zapravo izazivaju udar baš na povećanje potrošnje, s jedne strane, a nepogodama devastaciju mreže s druge, i onda se svi uhvatili onih eko trendova kao u zao čas baš sad kad nije vrijeme za to, kako u USA tako i EU - ta “zelena tranzicija” stvara dodanu snažnu potražnju za transformatorima, kao da ih već ne fali i bez toga, a sve to uz praktički nemogućnost skaliranja proizvodnje tek tako, jer fali svega od radnika do materijala).

Taj sad baš poremećaj je nastao ovih godina kako je u tom prenapregnutom stanju koje samo čeka da nešto pukne nešto projekata bilo svega mrvicu odgođeno u koroni i onda nakon nje kad treba to nadoknaditi i sustići rokove političarima još palo na pamet da se malo više igraju ekologije (a i ljudi poludili za električnim autima i općom eko sviješću pa za takve politike i glasaju) i sad se više nema kako uhvatiti ritam sa potrebama, pa vremena čekanja na isporuke transformatora se stalno produžuju, cijeli projekti (vjetroelektrane i sl.) ispaštaju, nove tvornice se ne mogu preko noći izgraditi (a i kako kad fali i radnika, bar u USA, i određenih trafo materijala, sve to zahtjeva vrijeme za skalirati, pa to sve utječe na cijene jako).

Končar D&ST stalno ulaže u povećanje kapaciteta. Sad se može proizvesti malo veće količine nego prije godinu, ili dvije, ili tri, uvijek može malo više nego prije. A cijene su zbog ovih okolnosti znatno veće. Nešto veća količina i po znatno većim cijenama očito mora generirati lijep rast prihoda. Što će tiče ugovaranja već to rade preko 200 milijuna EUR kvartalno. Vidjet ćemo kako proizvodnja može pratiti prodaju. Zato s nestrpljenjem čekamo buduća kvartalna. Prošlo je bilo dobra najava godine.

Quote from barbosa 2.0

Quote from Junius

Ovaj KODT nadrealan, što ti je hype...

to ti je plitko tržište...ali mene osim kodt iznenađuje i podr, ali kako god, i na jednoj i na drugoj vrišti crveno na semaforu

Jel te to iznenađuje samo ove godine ili je bilo tako i svake u zadnjih 10-15? 😀 Šalu na stranu, ali kakvo baš iznenađivanje. Nikad se ne zna kod dionica kad će povući malo jače/slabije, kad će se krenuti otključavati možda neka odavno prisutna vrijednost još ne valorizirana od strane tržišta, tako da nema se tu što puno iznenađivati.

Iznenađenje bi meni bilo da dionice rastu pravocrtno (tj. krivocrtno po geometrijskoj progresiji točno iste stope rasta non stop).

Obje ove koje spominješ jesu na listi hrvatskih dionica koje pobjeđuju čak i S&P 500 zadnjih 10 godina a ne samo ovaj jadni CROBEX. Podravka se promijenila prije 4-5 godina, zato i rast ubrzava u to vrijeme. Kodt ide svojim putem već puno duže od 10 godina.

(Nepotpuna lista, imam ovdje samo one kvalitetnije domaće, ima ih još par manjih i/ili specijalnih situacija).

Ja ću najviše pratiti backlog (jer je zanimljivo, ako ništa drugi) i čekati godišnje izvješće. Ok su kvartalna, kratka i jezgrovita. No godišnje mi je pravi gušt za čitanje. Na cijene ću se pokušati ne previše fokusirati jer to općenito nije zdravo. Nije da mi ovdje može nešto naštetiti, jer ne vidim nikakve transakcije da bih radio, nigdje na vidiku, ali ipak, nije “zdravo” puno to gledati. Opasno je to gledanje koliko i jesti šećer.

Quote from Zlatek

Quote from Lynx

...

Postoji na fintwitu ozbiljna subkultura onih koji sebe smatraju ozbiljnim old school small cap investitorima (ono Graham, Lynch i slično inspired) koji su neprestano u potrazi za egzotikama kao što su naša rubna tržišta misleći da tamo mogu naći nešto što je “overlooked” pa da tako imaju neki edge u odnosu na velike investitore.

...

Hmm, ono što se u USA smatra small cap ima otprilike MCap od 3 milijarde USD. I dnevni promet od 100kUSD do 50mioUSD.

Od naši kompanija tu bi se jedino mogla kandidirati HT i nijedna više.

To ti je gornja granica uobičajenih klasifikacija, zar ne (par je definicija koje blago variraju), u biti već početak mid-cap po nekoj glavnoj.

Small-cap su u klasifikaciji tipično od oko (USD) 300M do 2B https://www.investopedia.com/terms/s/small-cap.asp

Što znači da ih imamo već nekoliko. Najnoviji među njima Končar D&ST! (pa na dalje sve kao Podravka, Valamar, Plava laguna itd.). Dakle ima ih i kod nas nekoliko, raznolikih.

Ispod toga su micro-cap, to su većina hrvatskih dakle (sve od Saponije na početku, preko Auto Hrvatske, Spana, Medike i drugih zanimljivih i manje zanimljivih, raznoliko društvo po svemu, od industrije na dalje)

A onda ove najmanje, do 50M zovemo nano-cap i čak među njima može biti nešto zanimljivo (najljepši primjer kod nas Jadroagent).

Mi imamo i mid-cap (2B do 10B), ali neobične za tu kategoriju (free-float, likvidnost): ZABA, INA.

Ono što nemamo su čak niti large-cap (10B do 200B) a koje nisu nemoguće ni jako čudne za državu naše veličine, i posebice ne mega-cap (preko 200B) ali koje su i tako rijetke i više američka i razvijenog svijeta stvar.

Sve ove kategorije su zanimljive nekome. Istina da small-cap tim “sofisticiranim investitorima” ponajviše ali i micro-cap su fora (a mainstream najviše poznaje američke mega-cap, eventualno po koji large-cap, ali ne treba to podcijeniti, neke i od mojih najdražih su baš među njima, na raznim mjestima se mogu naći dobre stvari, i jako ovisi o investicijskom stilu, moj više “quality” pristup ima baš tendenciju gledati starije i dokazane stvari a takve recimo na USA tržištu rijetko kad mogu biti baš male kompanije, za naše pojmove, mogu biti manje za njihove).

Quote from borsa

kako to da Sase i Belex gotovo da nemaju prometa mjesecima a slično je u Bugarskoj i ostalim balkanskim burzama.

Čeka li nas nešto slično i kod nas?

Iz ovih diskusija se da isčitati da prosječni forumaš ima 60+, jer vidim da mnogi pamte 2000-2008.

Nije valjda da mlađa ekipa trguje na svjetskim marketima?

Ja se sjećam kraja tog spomenutog razdoblja (neke dionice su mi iz tog doba), imam 30+, većina porfteflja mi je inozemno, ali imam nešto i u Hrvatskoj, uglavnom u onome što je svjetske kvalitete! Nije cijela Hrvatska baš za smeće.

No, da bi hrvatsko tržište kapitala zaživjelo u ovom globaliziranom svijetu, mislim da to treba ići u dva smijera.

Vjerujem da nama samo treba ZSE nekako uvrstiti (o kome to ovisi?! Ne znam…) u ponudu pravih svjetskih brokera kao Interactive Brokers (ili bar za početak europskih alternativnih kao Trading212, to svi koristi, kolege iz UK i drugi, jako popularno među mladima u Europi, kao u Americi RobinHood) pa koliko smo mi zapravo mali to nešto malo stranih retail investitora što slučajno dođe bilo bi značajan doprinos likvidnosti. Za strane institucionalne smo premali i nelikvidno. Zato su nama retail sasvim idealni, poželjni.

Istina je da većina mladih iz cijelog svijeta gleda samo američke megacaps (Apple, Microsoft, Nvidia, Tesla…), ali ne svi.

Postoji na fintwitu ozbiljna subkultura onih koji sebe smatraju ozbiljnim old school small cap investitorima (ono Graham, Lynch i slično inspired) koji su neprestano u potrazi za egzotikama kao što su naša rubna tržišta misleći da tamo mogu naći nešto što je “overlooked” pa da tako imaju neki edge u odnosu na velike investitore.

Tako postaju popularne države poput Indije, pa u zadnje vrijeme Turska iz nekog razloga, sad Japan (jer je Buffett nešto kupio pa odmah svi idu tamo tražiti egzotiku - toliko o neslijeđenju krda 😀) a moguće da nekom (tko stvarno ne slijedi krdo) upadne u oko nešto sitno i opskurno kao Croatia - samo kad bismo bili u ponudi brokera! Npr. znam da sam negdje vidio neki spomen našeg VLEN prije par mjeseci i onda kad su skužli da nemaju kako to kupiti, logični zaključak “Ah, onda ništa” (neće netko ići otvarati brokerski račun u Hrvatskoj, tko zna koliko je to uopće lagano malom mladom stranom investitoru).

Quote from darac11

Quote from plavi05

Trebao bi početi kupovati trezor pa onda poništiti te dionice, da povećamo vrijednost postojećih papira

Biti ću iskren i reći ću da mi je draža dividenda! Jer ako kupe dionice a ne ponište ih nemamo velike koristi, a ako ih podijele sebi kroz "bonus" onda imamo štetu! I nevolim kada se dionice dijele kroz bonus.

Joj, to nikako. To kupovanje pa dijenjenje uopće nema smisla. Daj ljudima plaću/bonus, i nek si sami kupe dionice ako žele, ili "moraju" . Ima kompanija koje i to rade baš doslovno. Daju keš bonus ali uz obvezu da kupiš dionice za dio tog iznosa. To kod nas nije primjenjivo vjerojatno. Ali tko hoće nek si kupi.

Ovo me sad potaknulo da složim listu ideja kako podignuti neku proizvodnu kompaniju, npr. naš Končar D&ST, na svjetski prvoklasnu razinu, proučavajući i primjenjujući najbolja iskustva iz povijesti biznisa, proizvodanje, stvaranja vrijednosti.

Ovi su moji top picks za proučiti i naučeno pokušati primijeniti na naš razvoj:

1. Danaher Corporation po pitanju razvoja proizvodnje, dakle trajnog razvoja i optimiziranja proizvodnih i poslovnih procesa. Ako se ne varam, mi već jesmo na tom tragu, već radimo u duhu onog klasičnog "lean business model" zar ne, jedna produbljena i fanatično primjenjivana varijanta tog je njihov Danaher Business System: https://www.danaher.com/how-we-work/danaher-business-system (i oni kažu, "svatko može to pričati", ali je razlika kad netko stvarno živi te principe, to je njihova prednost, "oni to misle ozbljno")

2. Texas Instruments što se tiče "capital allocation" - https://investor.ti.com/static-files/f…f8-09763519bd1c

3. Constellation Software na temu "incetives" - https://dailyinvestor.com/investing/1596…ders-interests/

4. Sve to naravno, kako bismo jednog dana sustigli SGB-SMIT Group, u svemu. Čisto kao jedan uzor iz industrije. Ali naravno ne treba puno gledati druge, nego prije svega sebe, natjecati se sami sa sobom, obarati svoje rekorde. Ovo eksterno je samo dodatna motivacija, učenje. Važno je zadržati skromnost i nikad ne prestati učiti.

Quote from plavi05

Trebao bi početi kupovati trezor pa onda poništiti te dionice, da povećamo vrijednost postojećih papira

To je inače ono glavno što volim vidjeti, najbolje kompanije svijeta to rade, kad god je cijena ispod “intrinzične vrijednosti” oni kupuju za poništavanje, i kroz godine i desetljeća otkupe većinu izdanih dionica, vječno smanjivanje broja.

U Hrvatskoj to niti je “običaj”, niti je ovdje moguće zbog likvidnosti, koju gore upravo navodimo kao problem a ti skroz kontra 😀 A i većinskog dioničara, nema potrebe da postaje sve veći, to ne mora biti skroz ugodno svim manjim dioničarima. To je za dionice vlasničke strukture kao JDGT i normalne američke kompanije. U Europi teže, u Europi je ova naša vlasnička struktura jako česta (ne samo u Hrvatskoj).

Ali zato su kod nas zahvaljujući poreznoj politici dividende supstitut za to!

Quote from Sokolic

Ne mora indeksni kupovati ako netko uđe u crobex, imaju oni neka izuzeća kod nelikvidnih. Ušao je bio moj lrhc pa nisu kupovali

Ok, to onda ne mora biti problem do daljnjeg, nego kad se poveća likvidnost mogu raditi svoje. Naime ovo će s vremnom postati jedna od glavnih članica CROBEX (nadajmo se, to je cilj, biti jedna od najvećih a ne samo “najboljih” kompanija u Hrvatskoj, pa logično tada i indeksa), pa ako nemaju KODT2 onda bolje nek nemaju ništa. No to je višegodišnji a ne višemjesečni proces. To se sve stigne onda uredno razvijati.

Pa to i ja kažem, ne trebaju nam. I ja to mrzim, stock based compensation uključivo (vani tech firme imaju veliki problema s time, glavna stvar oko koje biti na oprezu kao ulagač).

Osim… ako se ne bismo tržili po NVDA valuacijama 😀 Jensen Huang je genijalac ali i realan čovjek u svakom smislu. Oni to doslovno sad rade. Od kad je Nvidia došla na te svoje prenapregnute valuacije oni izdaju nove dionice malo po malo, potiho bez pompe, iako im keša uopće ne treba. To je vrsta financijske optimizacije. Kako optimizirano proizvode, proizvodnju i poslovne procese, tako se mora i s financijama. Kad bi ovdje baš preko noći došli do puno tisuća EUR, onda nek izdaju 2 % novih dionica ako baš treba (recimo da ih indeksni kupi). Inače, slažem se, nikakvo izdavanje dionica ni slučajno!

Lako za redovnu, ali mene brine povlaštena. Ne biti “long” za jako očitu situaciju je skoro pa kao biti “short”. Međutim, ovdje je problem što svojevrsni “short squeeze” može udariti po nekom tko zbilja tu nije ništa ni kriv ni dužan. A to je bezveze. Ne bih to. Brine me sad onaj inače mi drag potencijalni ulazak KODT2 u CROBEX. Jer kako sad da indeksni fond nabuilda 5-8 % pozciju (ili koliko bi nam bila inacijalna težina po ovim cijenama?) ako ovo ostane ovako nelikvidno?

Ta naša nelikvidnost mi nije skroz jasna. Imamo prevelik free float za ovakvu likvidnost. Shvaćam da većina/većih dioničara jako dobro zna što ima pa nisu ludi prodavati. Ali mora tu biti i nekih špekulanata koji vole kupovati/prodavati non-stop. Kako na drugim dionicima to rade. Mogu to i ovdje. Doslovno nam fali zdrava doza špekulanta. Ili nekakav market-maker. Ako to može pomoći.

Da se radi o višim cijenama predložio bih upravi ono što inače ne volim ali ok po visokim cijenama: neka izdaju malo novih dionica da relaksiraju taj tržišni pritisak (ne mogu puno, ali KOEI bi se vjerojatno složio za nešto sitno, toliko da ne padne ispod 50 % ukupnog vlasničkog udjela, nekih 2 %). Ali to na ovim razinama ne bih pozdravio.

Broj zaposlenih vam doslovno piše u svakom izvješću. Stalno raste, nekih 4-5 % godišnji prosjek dugoročnije (zadnjih godinu-dvije malo ubrzalo na oko 10 %). Podjednako Zagreb i Poljska. Pretpostavljam da će Poljska ubrzati i postajati značjniji dio Grupe.

Prihod i profit (prosječno dugoročno) rastu brže, dakle povećava se produktivnost. Što je i nužno. Nije nama konkurencija samo u Njemačkoj i sl., nego u perspektivi i mjesta kao Turska gdje je sva operativa (pa tako i radnici) jeftinija. Pa mi (kao i Nijemci) koliko je tamo jeftinije najmanje toliko moramo biti produktivniji. Dobro nam to ide. Produktivnost je u padu samo ponekad u silaznim (“nama flat”) dijelovima ciklusa, dugoročni trend jasno pozitivan.

Trošak rada je oko 10 % prihoda. To je solidno za proizvodnu firmu ovog tipa. Bilo bi to dobro gurnuti na sigurnu udaljenost ispod 10 %, i onda je to to, brojevi/postoci otključavaju svoju magiju. Tada je za svaki mali i sasvim realni pomak gorespomenute “bruto marže” moguće to dosta prelijevati kako u dobit tako i u plaće kako bismo imali što bolje radnike za što bolje daljnje iskorake, rješavanje još većih i profitabilnijih izazova.

Neprestano optimirati proizvode, proizvodnju i poslovne procese, za što veću kvalitetu outputa, uz što manji jedinični trošak, zahtjeva dobre radnike, vrhunske inženjere.

Izvrsno! Iako, ne trebaju nas baš previše zanimati jednogodišnji rezultati neke jedne godine pa tako ni 2023., ali priznajem, zanimljivo je ovo za vidjeti, jer zanimljiva je godina. I čisto numerički. Osim što (skoro) stalno obaramo apsolutne rekordne, bit ćemo sad blizu i nekih relativnih. Npr. mogla bi biti jedna od najvećih godišnjih stopa rasta čak i u prihodima. Trenutni rekord drži daleka 2006. s rastom od 61 %. Što se tiče bruto marži, rekordna je 2007., sa svojih 37 %.

Neke prevelike stope rasta prihoda mogu biti samo privremeno. To je manje interesantno ali naravno dobro došlo, dok može, koliko može, i da se s novih baza raste dalje održivim stopama rasta (da nemamo neki baš pad nakon pojačanog cikličkog rasta, a što nemamo povijesno tendenciju, mi nadrastamo cikluse, kad drugi padaju mi imamo više-manje tek flat godinu-dvije, jer smo mala rastuća firma).

Više me zanima kako na dugoročnije podignuti ove bruto marže. To je prvi korak za sve ostalo, dakle skroz do neto marže, i u konačnici koverziju u slobodni novčani tok koja se također mora jednom stabilizirati, da nam FCF i neto dobit postanu sumjerljive, stabilno, da to lijepo izgleda sve od vrha do dna.

Ja se nisam toliko zanimao za ovu jednu godinu, ali ipak, kako su me zainteresirale backlog brojke, bacio sam oko na povijesni trend konverzije i razumne pretpostavke recentnih rokova ugovaranja i ako se ne varam i tim drugim putem došao sam do sličnog potencijalnog raspona za ovu godinu. I svejedno, bila bi ovo prva godina u kojoj bi prihod na kraju godine bio manji od stanja backloga na kraju prvog kvartala (zanimljiva trivia, slučajno uočio taj odnos, jer sve brže punimo backlog u odnosu na mogućnosti proizvodnje).

Vidjet ćemo. Biti će prihoda ove godine koiko bude (pa makar bilo i po onom “planu” 😀), a što slučajno ne bi bilo ove godine od onoga što smo možda mislili ide onda u sljedeću i vidjet ćemo ga već u zalihama i/ili stanju backloga. Ovdje se backlog uvijek realizira (nema tu otkazivanja i sl.) i zaliha prodaju (naša roba se ne kvari, i radi se prema narudžbama).