Posts by toluen

Sumarno sve što navodite stoji - ima bezbroj mogućnosti da stvari završe loše po nas, našu vrstu. Što razina znanja i kompleksnost tehnologije raste postaje sve tanja granica između onoga što je priroda postigla milijardama godina razvoja i onoga što suvremena tehnologija sve više može.

Jedina trenutna zaštita od beskonačne vladavine autokracije (bilo ljudske ili AI) je što je ipak limitirana što rokom trajanja (smrt) što dosegom djelovanja. Kada se te granice nekako preskoče onda će problem riješavanja tog tipa zla u kojem živimo biti puno teže eliminirati.

Koliko god bili tehnološki napredni nismo riješili činjenicu da je dominantan osjećaj - strah zato što je svijet u kojem živimo i dalje jedako opasno i bolno mjesto kao i prije više stotina ili tisuća godina. Pogledajte našu ekonomiju - iz krize u krizu i to nema kraja ne zato što se to ne bi moglo riješiti nego zato što imamo prirodnu potrebu riješiti svoju sigurnost pod bilo koju cijenu što onda riješavamo beskonačnim rastom, osvajanjima, sukobima, ratovima i svim oblicima nametanjem svoje volje i vlasti gdje god je to moguće itd itd.

A sve zbog tog temeljnog straha od gubitka kontrole ili slobode i to je zapravo ono što zapravo rade svi oni koji se nalaze na poziciji moći bez obzira koji im je doseg - štite sebe i svoje, a nastoje eliminirati sve što predstavlja prijetnju. Čak i onda kada su u vrhuncu moći i čini se da je taj strah potpuno iščezao - on je i dalje tu. Još miliona, još milijardi, još topova još.. A u podlozi toga stoji činjenica da kao materijalna bića ovisimo o materijalnim resursima i dok je tako da bi se "osigurali" trebamo sve više i više i tako u beskraj.

Svi to radimo više manje svatko na svoj način. No neki više, a neki manje razumiju što zapravo rade i to zapravo ovisi o stanju svijesti. Oni koji to bolje razumiju stoga i rade na način da stvari vode naprijed na način koji ne predstavlja nikome prijetnju, oni drugi ne pitaju nego lome - i to isto možemo vidjeti kako u praksi funkcionira svuda oko nas.

AI (umj.inteligencija) u suštini ako kojim slučajem dođe u poziciju da se počne slično ponašati, a ne bude imala nikakve komparativne mehanizme da "razumije" što radi taj problem može podići na n-tu potenciju i onda je doslovno priča iz Terminatora ili Matrixa može vrlo brzo postati realnost. Ako ne onda će biti najbolji partner u razvoju kojeg možemo zamisliti.

Dakle sve ovisi o tome hoćemo li ovaj svijet i dalje razvijati tako da smo jedni drugima prijetnja ili stvarna podrška - pojednostavljeno želite li svijet baziran na negativnim emocijama ili onima iz pozitivne sfere.

Mislim da vam je svima jasno što želim reći - apsolutno nemam ništa protiv razvoja svijeta, tehnologije i ničega što nam svima može pomoći da bolje živimo, ali dokle god to radimo tako da nekome nanosimo štetu i održavamo njegov strah od nas do tada možemo očekivati da nam se to i vrati i iz te petlje nećemo izaći niti kada sve budu radili roboti, a mi živjeli u metaversu.

Što je najluđe - do nas je da to promjenimo. Svatko u sebi da napravi taj KLIK i vidje čuda. No iz trenutne perspektive to izgleda kao prava nemoguća misija. Osim ako...

Quote from D_artagnan

Hm, a svasta je rekao, a u biti nije nista rekao 🙃.

Ocito je da se sve kroz povijest prije ili kasnije urusi, …. Pa do mirovina i mirovinskih fondova koji nisu ni spomenuti.

Poanta je da na svijetu ima svega dovoljno, samo to treba dobro posloziti, ne stvarati hrpe na jednom mjestu, megakorporacije. Kao i prica nema dovoljno hrane, problemi sa otpadom, energijom… a sve se koncentrira u megagradove, umjesto da se sve fino rasiri svijetom i svatko ima dovoljno za normalan zivot.

Nadam se da ima dovoljno pameti i znanja da da to i napravi. Zivimo u tako dobrom vremenu kao nikad do sada u povjesti, sa skupljenim znanjem i brzim ucenjem kao nikad do sada. Samo treba sve to kanalizirati da se sve to iskoristi na najbolji moguci nacin. Ili se mozemo svi međusobno pobiti zbog malo vise novca, kapitala …

Znanja ima sve više, ali pameti sve manje. Evidentno po stanju u kojem svijet jest i kamo ide. Problem 2 je što raste moć AI koja neće imati taj problem i ovisno čime će je "hraniti" mogla bi još dodatno pojačati problem preživljavanja ljudske vrste. Jer sada se evidentno AI sve više koristi da se ostvari prednost na bojnom polju što znači - što prije i uz što manje resursa uništiti neprijatelja ili protivnika na sve načine. Kada to jednom nauči sposobnost da nas sve eliminira raste eksponencijalno.

AI nema problema s moralom, organizacijom i trenutnim usmjeravanjem svih raspoloživih resursa ka zadanom cilju kao ljudi tako da bi na tom planu vrlo lako stvari mogle otići izvan kontrole i onda imamo pravi problem. Nažalost kao i za masu drugih problema i taj sami stvaramo jer očito ne znamo što činimo, a kad to postane jasno biti će vrlo teško to promijeniti.

To podsjeća na onu WB ocjenu uprave firme gdje su važne 3 stvari. Da li su inteligentni, energični i imaju integritet (poštenje) . Ako nema ovog trećeg one prve dvije će vas uništiti (kao na primjeru DLKV). Univerzalan princip koji vrijedi i za ponašanje bilo koje inteligencije pa i umjetne.

Treba li se toga bojati? - ne jer nam to neće pomoći, ako se takvo nešto počne događati. Ali biti svjestan toga može biti korisno.

Quote from Yieldchaser

Quote from toluen

Yieldchaser - hvala na preporuci nisam je gledao, ali budem.

Da Rusi su tu posebno naporni po tom pitanju, ali nije to samo ruski problem, on postoji svuda samo se kod njih to baš jako manifestira i čini im, ali i svima ostalima život nepotrebno težim nego što bi morao biti.

Inače stvari promatram neovisno tome tko je kojeg identiteta (dakle - vjera, nacija, rasa itd) jer se taj problem preslikava u doslovno sve što nas okružuje i svi smo vrlo često žrtve te nemogućnosti da si priznamo da je istina drugačija od onoga u što smo mi uvjereni da je.

Ekonomski mi smo svi robovi naše potrebe da živimo što bolje, što brže i na što jeftiniji način - u toj jurnjavi istina nerijetko strada i ako nas kojim slučajem "ide karta" stvari postaju sve gore i gore. Dok negdje ne pukne.

A problem postaje utoliko veći ako smo na višoj razini moći jer tu priznati grešku i reći "izbornom tijelu" stvarnu ili cijelu istinu redovito znači - propast. Sustavi moći se po današnjim pravilima i grade isključivo na većim ili manjim lažima ili iluzijama koje nekome prodamo da nam da svoje povjerenje.

I kad to pukne pucaju i naši ekonomski temelji, a to si nitko ne može dopustiti i zato ne čudi zašto oni koji se nađu u "nemilosti" da budu provaljeni i istina se eventualno otkrije - to realno nikada neće priznati i učiniti će sve da izbjegnu posljedice. Ako treba i nuklearni rat.

Drugi dio problema je što se to onda kao domino efekt širi dalje i kada istina konačno dopre do svijesti većine koja je možda na tim osnovama gradila svoju ekonomiju života imamo - krizu. Rezultat je redovito bijes, osveta, revolucije, ratovi, prijateljstva i brakovi nestaju u prahu i pepelu pakla novih okolnosti i onda kad se karte iznova promiješaju - opet sve iznova, ali pod malo drugačijim okolnostima. No realno priča je uvijek ista - ostalo su nijanse.

U svemu tome ona konačna stvarna ISTINA ostane gotovo uvijek neotkrivena. Ponekad je bolje da je ne znamo, ali samo ponekad.

Display More

Zanimljivo ovo sto kažete o istini. Recimo, nedavno sam pogledao izlaganje prof. Johna Mearsheimera, koji ima svoja gledišta o tom sukobu, za koja sam kaže da su manjinska. On je zagovornik te tzv. realne(realističke?) teorije međunarodnih odnosa, u okviru koje tvrdi da nema dokaza da je Putin ikada lagao zapadu i da općenito u odnosima među državama poglavari rijetko lažu jedni drugima, pogotovo kad se nalaze na samo. Kaže da lažu vlastitome stanovništvu i to redovito, ali ne i jedni drugima te da ako jedna strana počne s lažima, da to izazove ratove.

Zanimljivo s primjerom Hitlera. Hitler nije lagao čak ni vlastitom stanovništvu. Njegov politički program je bio vratiti dijelove Njemačke koje su izgubili u ratu pa i po cijenu novog rata. Obećao je Nijemcima obračun sa Židovima i komunistima također po svaku cijenu. I ekipa je za to glasovala. Nevjerojatno je ponašanje ljudi. Kao u BiH prije prvih izbora. Moglo se glasovati za establishment, te socijaliste , SDPovce.. i etnonacionaliste. Taj tjedan prije izbora ljudi su po kafićima otvoreno razgovarali..svi...i nisu uopće znali/bili sigurni kome dati glas. Na dan izbora, Bošnjaci su glasovali za SDA, Srbi za SDS, a Hrvati za HDZ. Htjeli su to. Svatko je htio za svoje. Ne ulazim u to je li to bilo dobro ili loše, samo opserviram.

Display More

Slažem se. I dodao bih - ponašanje ljudi (koje je u temelju ekonomije) je i dan danas uz sve spoznaje i znanja nemoguće strpati u nikakve suvisle formule i teorije. Jednostavno su to još uvijek samo teorije koje više ili manje objašnjavanju neke detalje, ali nije moguće temeljem toga npr izračunati točnu formulu za uspjeh u životu ili kako izbjeći pojavu nekog novog Hitlera. Međutim određeni obrasci se mogu dovoljno jasno uočiti i mi bi trebali biti toga svjesni kada gradimo naše vlastite živote.

Problem nastaje kada čvrsto vjerujemo u nešto što realno nije istina tim više kada smo netko u poziciji Hitlera ili Putina. U sudaru sa stvarnosti - prije ili kasnije to se otkrije, ali tada je već uglavnom kasno. Biti u mogućnosti preispitati vlastita uvjerenja pogotovo onda kada vidimo da nešto ne štima bi bilo idealno. No realno - tko to živ radi dok ga ne stisne da mora - skoro nitko.

Svijet u kojem živimo je rezultanta svega toga. Mi ga ne možemo popraviti, ali možemo naučiti kako živjeti bolje čak i onda kada su okolnosti teške. Jer sve se mijenja pa tako i krize dolaze i prolaze. Možemo se žaliti, ali džabe - jedino što funkcionira je uhvatiti se toga da probleme rješavamo, ali gradeći svijest o tome odakle su zapravo došli i kako se nešto može realno riješiti. To nije ni lako ni jednostavno, ali nije nemoguće i to je ono čega treba biti svjestan. Između ostaloga.

Yieldchaser - hvala na preporuci nisam je gledao, ali budem.

Da Rusi su tu posebno naporni po tom pitanju, ali nije to samo ruski problem, on postoji svuda samo se kod njih to baš jako manifestira i čini im, ali i svima ostalima život nepotrebno težim nego što bi morao biti.

Inače stvari promatram neovisno tome tko je kojeg identiteta (dakle - vjera, nacija, rasa itd) jer se taj problem preslikava u doslovno sve što nas okružuje i svi smo vrlo često žrtve te nemogućnosti da si priznamo da je istina drugačija od onoga u što smo mi uvjereni da je.

Ekonomski mi smo svi robovi naše potrebe da živimo što bolje, što brže i na što jeftiniji način - u toj jurnjavi istina nerijetko strada i ako nas kojim slučajem "ide karta" stvari postaju sve gore i gore. Dok negdje ne pukne.

A problem postaje utoliko veći ako smo na višoj razini moći jer tu priznati grešku i reći "izbornom tijelu" stvarnu ili cijelu istinu redovito znači - propast. Sustavi moći se po današnjim pravilima i grade isključivo na većim ili manjim lažima ili iluzijama koje nekome prodamo da nam da svoje povjerenje.

I kad to pukne pucaju i naši ekonomski temelji, a to si nitko ne može dopustiti i zato ne čudi zašto oni koji se nađu u "nemilosti" da budu provaljeni i istina se eventualno otkrije - to realno nikada neće priznati i učiniti će sve da izbjegnu posljedice. Ako treba i nuklearni rat.

Drugi dio problema je što se to onda kao domino efekt širi dalje i kada istina konačno dopre do svijesti većine koja je možda na tim osnovama gradila svoju ekonomiju života imamo - krizu. Rezultat je redovito bijes, osveta, revolucije, ratovi, prijateljstva i brakovi nestaju u prahu i pepelu pakla novih okolnosti i onda kad se karte iznova promiješaju - opet sve iznova, ali pod malo drugačijim okolnostima. No realno priča je uvijek ista - ostalo su nijanse.

U svemu tome ona konačna stvarna ISTINA ostane gotovo uvijek neotkrivena. Ponekad je bolje da je ne znamo, ali samo ponekad.

Čini mi se da je Peskov (nesvjesno i nehotice - gotovo sjetno) jučer dao jednu bitnu informaciju rekavši da rat može prestati za nekoliko sati ukoliko se Ukrajina preda. Naravno. Jer to i je cijelo vrijeme bio plan Rusije i temeljem te premise vjerujući da je moguća - "operacija" je i pokrenuta. Izmislit neku nebitnu glupost za pokriće napada, iznenada navaliti sa svih strana pa uz dan dva puškaranja i relativno malo žrtava, smaknut vlast i stvar rješena.

To objašnjava zašto su tako nespremno i šlampavo ušli u ovaj sukob i sada se vide posljedice te gluposti. Krvavo su fulali i stvarnost je pokazala kako stvarno izgleda. Itekako su toga svjesni tamo u Kremlju - ali ako to ikome priznaju mrtvi su. Oni sada jednostavno nemaju drugog rješenja nego gurati dok se negdje nešto ne slomi jer znaju da su bivši, ako ne uspiju. A do tada - tko živ tko mrtav.

Pošto je uspjeh "operacije" izostao postali su dugoročni - kao i mi na burzi kad popušimo, a ne želimo priznati. I sada je to masakr ne samo na bojištu nego globalno jer rijetko tko je stvarno sretan s ovim što se događa. Ali nitko ne smije pokazati slabosti (jer to je tako) i za sada se svi međusobno drže za vratove i polako dave pa tko prvi padne u nesvijest na njemu će se kola slomiti. Ništa od ovih ekonomskih posljedica nije stvarno bilo planirano - ali sad šta je tu je, sve je postalo oružje i borba na život ili smrt.

Ako ste gledali seriju Chernobil (preporučam) priča je uvijek ista - Rusi i njihova vlast si ne može priuštiti da ikada za išta priznaju stvarnu istinu, ako im to ne ide u prilog i na tome se i gradi čitavo to lažno carstvo. Gorbi je tu istinu priznao i sve se raspalo - to je cijena života u laži.

A temeljni problem Černobila (i svega na ovom svijetu) je bila i uvijek će biti - ekonomija, radi jeftino štedi i gdje treba i gdje ne treba, valjda se zlo neće dogoditi. Međutim onda se poklopi niz nesretnih okolnosti i više ništa nije kako je bilo. A govoreći o nulearkama ta je priča ista bez obzira radilo se o Otoku tri milje, Černobilu ili Fukušimi. Priroda uvijek nađe načina da nam pokaže gdje smo fulali.

Međutim istina se ne može (dugo) skrivati i ona kad tad izbije na površinu. A to nije samo ruski problem - bilo gdje bilo tko u poziciji moći će učiniti sve da na toj poziciji i ostane bez obzira na cijenu, a ta su uglavnom uništene sudbine stotina tisuća ljudi koji se onda u tom kaosu nekako moraju snalaziti ili nestati.

Svijet i ekonomija u kojoj živimo je egzaktna preslika ovog problema. Potrajati će dok se resursi dovoljno ne iscrpe ili dok oni koji to stanje forsiraju ne budu uklonjeni s pozicija moći. Međutim nažalost to neće ništa realno promijeniti jer za to postoji nevjerojatno jednostavan prirodni razlog.

Jer svi oni koji se nalaze na pozicijama da to rade (a to možemo biti i mi) su iskreno i duboko uvjereni da je to što rade ispravno i moralno i nalaze stotine racionalizacija da to opravdaju iako možda sve oko njih vrišti da to nije istina. Jednostavno moć isključuje zdrav razum i samokritiku i kada je dovoljno moćna - čitav svijet je u problemu. Netko si nešto zabije u glavu i šamara ko navođeni projektil dok ga nekako ne onesposobiš. Uvijek ista priča.

Vrsta ludila koju je gotovo nemoguće liječiti ni spriječiti. Ako ćemo to do kraja secirati - nije li to pravo lice onoga kojeg vjernici zovu sotona i koji nam se koristeći naše vlastite slabosti zapravo stalno smije u lice torpedirajući sve naše pokušaje da zapravo živimo bolje i sretnije. Vrag je uvijek - u detaljima.

Čitajući tu dilemu kako je teško odrediti "trend" - palo mi je na pamet da svi imamo isti problem - točna procijena što u datom trenutku napraviti. To je nemoguće točno odrediti jer ima puno faktora koji na to utječu, a mi ih uglavnom ne znamo - no to ne mora biti problem.

Zašto? Zato jer tih faktora ipak nema beskonačno, a od njih neki imaju daleko veći utjecaj od drugih. Znači to se koristiti kao poluga za povećanje vjerojatnosti uspjeha. Stoga je logično da je zapravo osnova uspješne trgovine u dobrom poznavanju tih faktora koji vrijede za određene pozicije - neke stavke vrijede za sve neke su specifične i onda to odgovarajuće ponderirati.

Nisam ništa novo napisao samo možda jedna smjernica onima koji se "traže" na što nije loše usmjeriti pozornost. Naravno bez ulaganja u znanje i iskustvo ovo teško da može imati značajnijeg efekta. Ne kaže se uzalud da bi se postalo u nečemu "majstor" treba 10000 sati i to ne bilo kakvog rada nego predanog i fokusiranog - onda rezultat nikako ne može izostati.

Uglavnom to je ono što se da iščitati iz pisanja jer je evidentno da su oni uspješniji evidentno svjesno ili nesvjesno razvili upravo takav pristup koji koriste u vlastitom radu na burzama. Tu ima beskonačno modaliteta, ali u osnovi se krije ova jednostavna filozofija, koju nije tako jednostavno razviti dok ne pohvatate što se tu događa, tko tu koga i zašto.

Sve to što sada pišete o recentnim događajima je zapravo logično. Društvo je na razini na koju je uspjelo do sada "evoluirati" i ta premreženost postoji oduvijek i doslovno svuda - ne samo u RH. A oni sa starijim demokracijama su na relativno "višem" stupnju razvoja društva prošli određena (gorka) iskustva iz kojih su se razvili razni mehanizmi (zakoni, institucije) koji su "kvalitetniji" odnosno do neke mjere štite pojedinca i grupacije bez dovoljno društvene moći od onih koji je imaju i koriste da na njoj grade ono što im je cilj postići i pri tome gaze sve pred sobom da to postignu.

No ta "zaštita" je relativna jer ako netko stane nekom stvarno opasnom na žulj - ništa ga neće spasiti ako ovaj odluči eliminirati - ne nužno fizički - dovoljno je da ga osramote ili unište ekonomski i dalje priroda stvari sama riješava takve situacije u korist bad guys jer oni jako dobro znaju kako te stvari zaista funkcioniraju.

Realno zna se tko je danas u čemu "tata-mata" i tko vedri i oblači od najsitnijih detalja pa do globalnih događanja, a svi ti zakoni, pravo i pravica su svojevrsna magla na koju se iluzorno nastoje uhvatiti oni koju vjeruju da ona stvarno funkcionira. Da, ali samo onda kada nisu ugroženi stvarni interesi igrača koji zapravo vode tu igru. I tome danas bez greške svjedočimo kako u RH, ali i na čitavoj planeti gdje to funkcionira na sličan način.

Umrežena društva (blago rečeno - mafije) u poziciji moći dobro znaju što im je činiti kako bi to znanje i moć održali u svojim rukama čak i onda kada se za njih događaju relativno nepovoljne situacije kao što su raspadi društvenih sistema, jer su vrlo svjesni da se i to događa (ponekad to i iniciraju), ali i da je to prilika da se zauzmu nove pozicije i ajmo reći "posije sjeme" nekih budućih odnosa u kojima će oni opet nastaviti raditi to što su radili. Tim mehanizmom je puno nekadašnjih komunističkih funkcionera i dalje na pozicijama (ako ne osobno - preko potomaka), koristeći se svim polugama moći koje su imali i imaju na raspolaganju.

Ono što im je svima zajedničko je da imaju vidljivost ledenog brijega - samo nekoliko % je javno vidljivo i prepoznatljivo, a ostalo se skriva u tamnim mutnim dubinama odnosa koji se ne evidentiraju, ne dokumentiraju i tu nema ničega samo dogovori ispod stola. Ali zna se "kod" - omerta (zakon šutnje pod prijetnjom smrti) dok tu i tamo tu netko ne "pukne" pa ponekad nešto izbije na površinu, onda se toga dohvate svi koji od toga žive (policije, odvjetništva, mediji itd) i to onda stvara dojam da se nešto "događa". To je neprekidan proces koji se stalno iznova vrti u krug, ali se i on mijenja kako se mijenja sve oko njih.

To je REALNOST u kojoj živimo i koliko god se na to ljutili i bunili da je to je nepravedno (što jest) ima isti učinak kao da se ljutite što je akceleracija sile teže na planeti Zemlji = 9,81 m/s2

Put do prave pravice je puno duži nego što je život bilo koga od nas, ali to ne znači da se ne vrijedi boriti za bolje društvo itekako. Ali jedini uspješan način je da se gradimo iznutra (integritet) i uz znanje, iskustvo i umrežavanje s ciljem stvarne evolucije tog sustava u koristi svih ne samo spretnih pojedinaca - na tome pomalo radimo. Na taj način se došlo i do ovoga što sada imamo. Nije sjajno, ali...bolje trenutno nema i neće samo pasti s neba.

Jednom sam spomenuo kako embarga na bilo što imaju jedini efekt rasta cijene na robu koja i dalje ostaje jednako dobavljiva. Oružje, energenti, droga, lijekovi, tehnika - svejedno. Zakoni se bez problema zaobilaze i kako kaže poslovica zakoni su kao paukova mreža love samo mušice, a bumbari prolete.

Posljedica embarga EU na rusku naftu će se osjetiti isključivo na našim džepovima jer mediteransko tržište je jako vezano na taj transport upravo ruske nafte stoga već slijedeći tjedan treba očekivati masivni udar rasta cijene derivata. Navodno vlada link planira intervenirati smanjenjem trošarina što će donekle ublažiti ovaj problem, ali tu se sada pojavljuje druga nelogičnost jer je minimalna trošarina u EU 2,69 kn po litri bezolovnog benzina.

E sad logički - nije li EU trebala kad već zna da će embago realno dići cijene goriva intervenirati i u paketu mjera dozvoliti da se ta trošarina smanji. Ali ne - nije i tko zna hoće li. Je.e se birokratima za stoku sitnog zuba - toliko o ravnopravnosti, demokraciji i poštenju. Jer sve te igre u konačnici plaća porezni obveznik, a oni uglavnom ne kuže na koje ih se sve načine pljačka i iskorištava.

Što nama koji spadamo u tu kategoriju ostaje ? Ništa posebno osim biti svjestan i učiti (jer informacije postoje) što se kako i zašto događa i kako zapravo funkcionira ovaj stupidni svijet u kojem živimo. I snalaziti se kako god znate i umijete. Jer stvarne pomoći u takvom svijetu nema niti će je biti dok je takav ustroj, a on se sam od sebe neće "popraviti" u našu korist.

A u međuvremenu muljaže s naftom na tankerima čisto da ne bi netko pomislio da taj embargo ili bilo koji drugi bilo što zaustavlja. Ništa ne staje niti ne prestaje samo cijena posla raste.

Energija je temelj ekonomije i zato pod strogom kontrolom centara moći. Ugljikovodični spojevi su idealni za to i neće se još dugo zamjeniti sve dok ne nađu neki drugi način da nastave tu kontrolu. Svaki pokušaj da se to razotkrije ili sruši plaća se skupo. Energetski lobi je dio nevidljive mreže koju elite koriste za manipuliranje i očuvanje pozicija moći. Svaki dan tome svjedočimo.

Postoji legenda iz 1931 po kojoj je Tesla testirao auto s električnim motorom koji se napajao bežićnim prijenosom energije. Kao i sve druge slične Tesline ideje da energija postane besplatna i to je nestalo bez traga jer bi to bio početak kraja jednog mehanizma kontrole nad ljudima. Za centre moći vrlo opasna stvar.

A nije bio jedini. Bilo je i stalno se pojavljuju novi inovatori koji nalaze nova riješenja za to. Među njima je mnogo prevaranata, ali oni koji stvarno nešto naprave po tom pitanju - kao i Tesla s vremenom budu ili onesposoblljeni ili uklonjeni zajedno s rješenjima. Poznato je da je više tisuća patenata koji se tiču besplatnih izvora energije nestalo čim su se pojavili, a istu sudbinu dožive i njihovi autori ako o tome počnu previše pričati.

No daju nam da se igramo s solarnim panelima i vjetrenjačama jer znaju da se to za njih bezopasno jer tim izvorima se realno ne mogu nadomjestiti potrebe za energijom koju trebamo. I naravno megalomanski projekti s fuzijom i svim ostalim projektima koji "samo što nisu". Malo morgen. Jer besplatnu energiju ne bute dobili sve dok je nekome to u interesu.

Psihološki iza toga stoji jednostavna činjenica da kad se jednom netko dokopa pozicije moći će učiniti sve što može da to ostane zauvijek. Pri tome su žrtve nebitne. Zato su i promjene ne tom planu tako bolne i krvave, a realno ne riješavaju ništa jer novoformirani centri moći koji nadomjeste one stare - opet nastavljaju istu priču.

Osim ako niste svjesni toga. Onda je to sasvim druga priča.

Zanimljiva rasprava. Ali predložio bih jedan drugačiji pristup temi životnih prihoda/rashoda. A to je svijesnost (baš sam dosadan ) da znate točno što radite, što želite i na što trošite svoje dragocjene resurse u okolnostima realnog života.

Tome nas nažalost nitko ne uči i rijetko to ljudi skuže kroz život da je zapravo iznimno važno. I naravno pri tome ne zaboraviti činjenicu da smo u suštini emocionalna, društvena i živa bića, a ne roboti koji izvršavaju programe i zadatke.

Što zapravo želite od života? Radite li svjesno na tome da to postignete ili ste "žrtva" sudbine? Sve što želite ima svoju cijenu kao što i vrijednosnice imaju svoju "realnu" cijenu koju mi nekad bolje nekad lošije procjenimo. Također sve ima svoj put. Neizbježno je da većinu toga što vas čeka ne znate, ali bilo bi mudro prije bilo kojeg puta i cilja kojeg želite postići napraviti plan i povremeno kontrolirati koliko ste daleko od toga.

Ako idete na more vjerojatno ćete prije puta napraviti neki popis, pogledati karte, prognoze, troškove puta, "šutnuti nogom" gume da vidite mogu li izdržati put itd. Zašto to ne bi napravili i sa svim ostalim što u životu mislite da je vama bitno napraviti. Škola, fakultet, posao, otvaranje vlastitog biznisa, životni partner, gdje ćete živjeti, kako. Najveća većina ovo nikada ne napravi jednostavno idu pa što bude i onda su takvi i rezultati. Mali broj sretnika dobro prođe, ostali baš i ne. Tek kasnije postane jasno da je to zapravo velika pogreška.

Ove stvari koliki je čiji prosjek plaće, koliko košta ovo ili ono je zapravo irelevantno. Možete imati plaću 200.000 kn mjesečno, ako trošite 200.001 kn vi ste dugoročno u gabuli. Čisti zakon ekonomije koji vrijedi za sve jednako. Bitno je da vi svjesno odlučite i odaberete svoj put i način kako ćete živjeti, koliko ste na to spremni dati svojih resursa i naravno da razumijete da ovo društvo im svoje nesavršenosti koje se manifestiraju kroz razne neravnoteže, nepravde, uspone i padove i da stalno treba biti spreman na promjene koje mogu sve promijeniti u svakom smjeru.

Biti svjestan svega, učiti na (tuđim) greškama i ne ponavljati ih, kontinuirano prilagođavati stil života datim okolnostima i ne dozvoliti da vas bilo što iznenadi neugodno. Teško moguće ako ste rob loših navika, raznih ovisnosti i uvjerenja koja vas drže zakovane za galiju lošeg života. Naravno sve to svi mi znamo ali...

Odgovornost za život koji živimo je samo u našim rukama, sve drugo su racionalizacije da ništa ne napravimo da to promjenimo onako kako mi mislimo da je bolje za nas. Znam ih nekoliko koji su ovo odavno shvatili, pa iako im život nije podijelio dobre karte danas su uspješni i sretni ljudi koji žive svoj život neovisno što on bacio pred njih. Svaka prepreka je prilika da se nauči nešto novo, korak naprijed.

Kad već pričate o percepciji vrijednosti nečega - nije se loše sjetiti jedne zanimljive činjenice iz SAD-a. Naime 22.5. se u SAD-u među kriptotraderima naziva još i Bitcoin Pizza Day. Znate zašto? Jer je na taj dan jedan lik 2010 naručio i po prvi puta platio dvije pizze vrijedne tada 41 $ sa 10.000 bitcoina s obzirom na njegovu tadašnju vrijednost. Tada je mislio da je dobro prošao jer je eto uspio utopiti bitcoin koji tada još nije bio šire poznat.

Što je najbolje to je ponovio u sljedećim danima još 9x smazavši za gablec ukupno 100.000 bitcoina vrijednih pizza. Super. Nešto kasnije - 2021 u piku vrijednosti bitcoina je to vrijedilo oko 3.8 milijardi $. Kaže da mu nije žao. Možda malo...   

Evo najnoviji info što se tiče ove moje zamisli - zvao Solarno i projektanta u ZG.

Elektrana od 3,6 kW bi bila oko 40.000, ali meni realno za grijanje i potrošnju od oko 500-600 kW mjesečno ipak treba 6 kw na krovu koja košta oko 60.000. Projekt je oko 2.400kn, brojilo oko 3.200. Okvirno ispada 10.000 kn po kW elektrane.

Obračun potrošnje/proizvodnje se radi na mjesečnoj osnovi i za svaki potrošeni kWh HEP (navodno) priznaje 90% onoga što vratite u mrežu, znači (koliko kužim) za 100kWh potrošnje trebate proizvesti 111 kWh da bi bili na nuli, a ako imate veći povrat od toga onda za taj višak plaćaju mizernih 0,35kn po kWh.

E sad na tu investiciju u mojem slućaju još dodajte troškove izolacije objekta, instalacije toplinskih pumpi (ili klima uređaja) i naravno troškove održavanja svega toga tijekom perioda vraćanja uloženih sredstava, a to je još 20-30.000 kn. A sve to nije garancija da vam neće biti zima ako odvali -20 ili nešto krepa. Kamin je ipak kamin, dok ima drva i fizičke radne snage on - radi. Naravno i on treba svakih 5-7 godina generalku - presložiti i očistiti i to je to. A to mogu i sam napraviti, ako budem morao.

Ako mene pitate - bez poticaja i Čačićevog opraštanja PDV-a previše. Ali kako se kreću cijene energenata moglo bi ispasti da se za 5 godina to sve ipak otplati. Projektant kaže - ako imate viška novaca (ne preporuča kreditiranje tog posla) onda je to isplativo jer će definitivno cijena energije samo rasti. Međutim iz perspektive nekoga tko svaki dan prati stanje na burzama ne isplati se sasuti 90.000 kn u takvo nešto dok se za te novce može na burzi u periodu od 5-7 godina poprilično zaraditi. Naravno može se i izgubiti, ako tako okrene priča.

Suma sumarum - vrlo vjerojatno se to ove godine ipak neće raditi. Nego pare u "rotaciju" pa zaraditi na drugim investicijama osim ako nam Rusi ne isporuče svoje "Sarme" - onda nam je svejedno. Ali ipak će se raditi na aktivnostima poboljšanja izolacije jer ionako imam standardnog posla oko održavanja kuće (nakon potresa) pa kad se već radi...

Pogledao video - u suštini to je svuda više manje ista priča. Uvođenje solara ima smisla ako se prelazi na električno grijanje i ima u planu električno vozilo jer to višestruko podiže potrošnju iznad ovog prosjeka od 200-tinjak kW mjesečno. Inače nije isplativo - gledano iz trenutne perspektive. Bez subvencija treba puno više od onih 5-7 godina za povrat tih sredstava.

E sad - grijanje na drva (još uvijek najjeftinija opcija grijanja) samo ove godine postalo neusporedivo skuplje nego što je bilo. Prošle godine sam metar drva plaćao 280 kn, a sada je 450 i nastavlja rast. Cjepanica za loženje standardnog kamina (25 cm duljine) koja izgori za 2h daje oko 4 kW toplinske energije pa si računajte koliko je to struje ako trebaš npr 10 m drva godišnje za grijanje uz uvijet da nije -20 jer onda ni to nije dovoljno.

Prijelaz na električno grijanje nema smisla ako objekt nije dobro izoliran, a starije kuće to uglavnom nisu, znači toplinski gubici su veliki i onda je struja neisplativa kako god okreneš. U takvoj situaciji to košta znatno više jer moraš prvo riješiti taj faktor.

No dok god si potrošač bilo kojeg energenta - svaki poremećaj te košta. Ako si proizvođač onda je to druga priča. Pa ako proizvodiš energiju kojoj cijena raste onda to dugoročno postaje brže isplativo u odnosu na početnu računicu. Tako da to treba dobro odvagnuti jer sama solarna elektrana je samo dio troška.

Moja namjera je - iskustvo. Da vidimo kako to u praksi stvarno funkcionira, da li je to stvarna snaga ili fikcija. Jesu li te toplinske pumpe stvarno dobre ili će i dalje drva biti neophodna itd. Ne gledam isplativost kao jedini kriterij zato i planiram manji zahvat (koji uključuje i djelomično poboljšanje toplinske izolacije), pa ako se u praksi pokaže da to ima smisla onda se može nastaviti. Bumo vidli.

Još uvijek je nepoznanica trošak papirologije, HEP-a, dvosmjernog brojila i tih detalja jer vidim sa se tu priča o nekakvih 7-20 tisuća kn što mi zvuči nerealno i u tom smisllu totalno neisplativo, ali saznati će se i to s vremenom.

Gledam baš kako se legalno po propisima stimulira stvaranje divljih odlagališta i deponija otpada. Imam nešto otpada kojeg se trebam riješiti pa sam išao vidjeti u reciklažno dvorište što se i kako preuzima. Do prošli puta kada sam nosio otpad moglo se dovesti sve i nitko nije ništa pitao. Dapače bili su zadovoljni što se otpad ne baca u prirodu. E sada to više nije moguće.

Jer pazi logike - građevinsku šutu preuzimaju do 200kg (!) besplatno jednom u 6 mj. Sve ostalo se plaća 500 kn/tona. Ako pak bacaš salonit ploče onda je isto 200 kg (oko 10 ploča) besplatno u 6 mjeseci. Ostale se plaća 3500 kn /toni - kao zbog azbesta. Kao 200kg azbesta se može "konzumirati" u 6 mj - to je OK, a ostalo je "jako opasno", pa onda s tim barataju kao s nuklearnim otpadom.

I sad zamislite gdje onda završava sav taj silni optad koji nitko ne želi plaćati jer se netko sjetio nabiti ovakve tarife. I to sada kada ljudi imaju posla dok urede oštećenja koja im je napravio potres. Još jedno od umnih "postignuća" suvremene pameti koja kao "brine o okolišu".

Iskreno - onoga tko je donio takve propise bi doslovno dao zavezati za banderu ispred Azovstala dok još traju "operacije".

Zna li se koliki su okvirno ti troškovi brojila i papira. Mala elektrana je samo za probu, postoji prostor za 10x veću. Ali ako pogledam moje troškove el.energije onda je tih 3,6 kw taman ono što mi treba za početak.

OK to s Paladinom će se riješavati ovako, onako ili nikako. No ne vidim da netko komentira sadašnje stanje u firmi. Ima li smisla išta očekivati u doglednoj budućnosti osim nastavka sapunice u RH stilu ?

Thread je zamro jer je evidentno zasićenje temom. Iako se ne terenu ništa manje ne strada, emocije prirodno slabe pa se događa fenomen "presušenih suza" jer se jednostavno (i prirodno) adaptiramo na novu situaciju kao nešto "normalno" iako to ni blizu nije normalno. E.M.Remarque je to stanje zasićenja opisao u naslovu romana "Na zapadu ništa novo".

Isto vam je bilo i sa potresom - u startu je to bio strašan šok i iznenađenje jer je to bila evidentno katastrofalna situacija dobro medijski popraćena i svi su 24 sata stalno pratili što se događa. I onda je to počelo jenjavati i danas se više toga gotovo nitko ne sjeća osim onih koji još trpe direktne posljedice toga. Tako sada ni 6,1 po Richteru u BiH ne predstavlja nešto interesantno jer to eto i "nije nešto razorno" na tvrdoj kamenoj podlozi pa onda nema ni previše drame oko toga. Osim ako ne razvali štogod jače i napravi neku novu katastrofu - nedaj Bože većeg zla.

Glede ove teme - našao sam dva dosta dobra teksta o pozadini i globalnim razlozima rata u Ukrajini koji mi se čine prilično realni. Ima tu svega i svačega i uglavnom mi o svemu tome zapravo jako malo stvarno znamo. Vidimo samo užasne posljedice svega toga, ali ne i stvarne globalne razloge koje su do toga dovele pa onda vidite da je puno toga što se događa zapravo logičan razvoj situacije, ako se pogledaju pozicije s koji su razni akteri ušli u ovaj krvavi sukob.

Je li moglo biti drugačije? (Jutarnji)

Mira neće biti (Slobodna)

Kada se sve to pogleda "iz svemira" onda je evidentan problem koji se zove - imperijalizam. Svejedno je odakle dolazi jer ta želja za dominacijom svijetom očito postoji ovisno koliko tko moći uspije stvoriti i to onda stvara sliku svijeta u kojoj živimo. A sada se Kina očigledno brusi da preuzme "štafetu" od SAD-a jer je evidentno da ubrzano razvija svoju ekonomsku i vojnu moć koristeći sve okolnosti (uključivo i ovaj rat) što na dugi rok nikada nije dobro završilo za običnog čovjeka koji je onda natjeran u tome sudjelovati na razne načine.

Druga razina su društvena uređenja koja taj imperijalizam prate svako na svoj način. I dok je tako - "nema zemlje za starce" odnosno niti ove mlade generacije koje se sada rađaju vjerojatno neće do svoje mirovine dočekati razdoblje bez ratova i sukoba oko resursa i dominacije moći onih kojima je to jedini imperativ za koji žive.

Ponoviti ću - biti svjestan svijeta u kojem živimo bilo prirodnih ili društvenih opasnosti i izazova čini bitnu razliku između života i smrti - ako idemo u krajnosti koje se evidentno mogu pojaviti bilo kada i bilo gdje.

Da se nadovežem na ovu sliku i poruku kolege Mollera. Mi ne moramo živjeti u nestašici i neimaštini koju proizvode autokratski sustavi kao što je S.Koreja ili slične organizacije društva. To je grozna opcija. Izvrsno je imati puno izbora. Međutim imamo li ih mi ili je to samo privid?

Jer nekako se moramo (sami ili kroz društveni razvoj) naučiti što nam stvarno treba, a što je besmislica nametnuta načinom života kojim god imenom ga zvali. A to je danas još uvijek gotovo nemoguća misija jer se npr. suvremeni kapitalizam i reklamokracija temelji na neograničenom rastu koji je u uvjetima ograničenih resursa također put u propast.

Jer kapitalizam u ovoj formi da bi opstao mora proizvoditi sve više i više - većinom nepotrebnih stvari i to je opet put koji ne vodi nikamo. A nas kao dioničare to jedino zanima stoga je imperativ upravavama firmi da to zadovolje i to je zatvoreni krug u kojem mi zapravo proždiremo sami sebe. No postoji ono što je realno moguće pa onda imamo periode "rasta" i posljedične "krize" jer uvijek negdje nešto "pukne" i vrati nas u stvarnost. Pa opet iznova u krug.

Naša politička sadašnjost u RH - kleptokracija i krony kapitalizam se velikim dijelom bazira na strahu od neimaštine koju smo dobro upoznali u socijalizmu, stoga nije neočekivano da će se krasti i trpati što više toga dok se može pogotovo ako je netko na vlasti ili u poziciji da može.

A ako nema kazne to se pretvori u bjesomučnu bolest koju ovo društvo proživljava kroz sve oblike korupcije, nepotizma nepravde i nezakonja iako se kao "zaklinjemo" da nam je to cilj iskorijeniti. A u tim uvijetima gotovo da ne postoji osoba na ovom svijetu koja nije izložena ovim pritiscima i samo je pitanje kada i gdje će pod njima pokleknuti. Ali to nije sretan život, upravo suprotno.

I u to "potrazi za srećom" - događa se i ovaj porast konzumacije droga što ima iste korjene - svi bi htjeli živjeti najbolje i najsretnije moguće i onda mnogi padnu pod pritiskom stvarnosti (koja je turobno realno pesimistična) i koja ih odvede na bijeg od te stvarnosti (putem droga ili što već) i onda krene začarani krug u kojoj zaboravimo tko smo mi uopće i što stvarno jesu prave vrijednosti za koje vrijedi živjeti.

Stvari su zapravo nevjerojatno jednostavne - samo se o tome jako malo govori. Očito nije dovoljno kriza inače bi stvari bile drugačije.

Kad već pričamo o politici ovo je jedan iznimno ključan detalj koji je ravan slučaju da vam gori stan ili kuća, a vi samo gledate što se događa. A o čemu mi pričamo? Toliko o tome koliko smo svjesni stvarnosti u kojoj živimo. A sve to ima svoju cijenu koja će doći na naplatu. Nažalost.

"

Psihijatar i stručnjak za liječenje ovisnosti dr. Slavko Sakoman u N1 Newsroomu upozorio je na epidemiju droge koja Hrvatskom hara još od 2016. godine i svake godine je u porastu. Posebna su žrtve mladi. Prepričao je nedavni slučaj 15-godišnje djevojčice u Zagrebu koja se nakon tuluma nije vratila kući pa su roditelji alarmirali policiju. Pronašli su je poslijepodne kako spava u autobusu, a test je pokazao da je bila pozitivna na čak pet različitih vrsta droga - od heroina do kokaina.
- Neshvatljivo mi je da političari šute o tome, da ne shvaćaju ozbiljno posljedice toga što tone droga završe u organizmu mladih osoba - rekao je dr. Sakoman."

Quote from Manu

Pozvali su građane da:

smanje grijanje zimi, a ljeti manje koriste klima-uređaje
podese postavke bojlera
ekonomičnije koriste automobil
smanje brzinu na autocestama, s isključenim klima-uređajem u automobilu
nedjeljom u velikim gradovima ostave auto kod kuće
kratka putovanja obavljaju pješačenjem ili biciklom umjesto vožnje
koriste javni prijevoz
koriste vlak umjesto aviona.

Display More

Osobno po ovim načelima (uključivo i 10 točku ) živim od 2008 - iz raznih razloga uglavnom eksterne prirode. Tako se poklopilo u mojem slučaju. I bilo je vrlo neugodno (zastrašujuće) prilagoditi se na "nove" okolnosti koje su samo dijelom bile uzrokovane smanjenim ekonomskim mogućnostima.

Ali danas sam itekako svjestan benefita koje je ta promjena donijela i više se ne bih mijenjao za "bolje". Po svojim mogućnostima i sposobnostima da stvaram novu vrijednost bi mogao imati neizmjerno više, ali me to više jednostavno ne zanima. Jer je smanjenjem osobne potrošnje i prohtjeva (vođenim slijepim konzumerizmom) s vremenom došlo do bitne promjene kvalitete života na bolje.

I mogu reći da sam danas neizmjerno sretniji kao čovjek jer sada znam što su moje stvarne potrebe i koje su u potpunosti kvalitetno pokrivene (ništa ne fali). Sve ostalo je bio nusproizvod civilizacije koja nas stalno prisiljava da budemo što veći konzumenti svega i svačega i što je najgore stalno nekome drugome moramo nešto dokazivati - da smo veći, jači, bolji, pametniji od drugih. I cijelo vrijeme pod tlakom kao parni kotao koji samo što ne eksplodira. Čemu? Realno osim ako ste psihopat pa vam je to jedini smisao vašeg života - to vam treba kao još jedna rupa u glavi.

Sada više nema pritiska, ali ni dugova, nema viškova nepotrebnih stvari koje ne služe ničemu (tone i tone toga je otišlo na otpad), ali ni nepotrebnih "prijatelja" koji su bili tu samo zbog vlastite koristi - to krize prvo otkriju i otrijezne vas. Vrlo neugodna spoznaja da ste cijelo vrijeme živjeli u balonu pogrešnih uvjerenja da ste "netko i nešto" jer vas "trebaju".

Sada radim ono što volim s onima koje volim i poštujem i koji me poštuju, a krug ljudi je sveden na one koje je vrijedno imati. Na prste ruke nabrojiti. Sasvim dovoljno. Ekonomski - ne fali ničega i vrlo je otporno na sve ove krize. Nažalost ovo ne može svatko ni doživjeti niti shvatiti i većina ostane trajno u tom začaranom krugu hvatanja vlastitog repa dok pokušavaju postići nešto što uopće nije ono što ih stvarno zanima. I onda kad stvarnost razvali - belaj.

Krize su oportunitet da upoznate samog sebe na jedan novi način. Ako vas ne ubije - svakako vas ojača.