Kolega Naim , ako ste u vrijeme krize 2008. imali dovoljno godina da budete aktivni sudionik i svjedok tih teških vremena i ako ste se već bavili trgovanjem na burzi , onda se valjda sjećate koje su to bile sigurne oaze za ulaganje .
Ako ne znate ,da vas podsjetim : nijedna.
Palo je sve počevši od dionica , fondova , nekretnina....
Sjećam se da sam u jednom zatvorenom fondu za VIP klijente imala uloženo dva milijuna kuna i kad više nisam mogla gledati kako se vrijednost moje imovine topi prodala sam udjele za milijun kuna , o gubitku na dionicama , pucanju margina itd bolje se ne ni prisjećati.
Ovaj put možda bi moglo biti i gore , sve zavisi od jednog malog šiljatog vraga.
Je, je samo je tada situacija bila “malo” drugačija od puno vece imovine u nelikvidnim dionicama, puno vise imovine opcenito u fondovima, ulaganja mirovinaca u OIF-e, pa do znatno većeg učešća stranaca na domaćoj burzi, kojekakvih poluga i margin kredita pa do vrednovanja koje je bilo na znatno visim razinama cijena nego danas. A i kamate su bile bitno bitno vise nego danas.
To su oni “sitni” detalji na koje većina ovdje očito zaboravi.
Turističke dionice , a pogotovo velik broj dionica iz građevinskog sektora koji je tada bio u procvatu sigurno nisu bile nelikvidne dionice.
A i bankarski sektor je cvijetao . Dok nije uvenuo. Npr. UniCredit banka koja je sa 7,5 eura pala na cente , čini mi se , ako se dobro sjećam , a najradije bih to zaboravila da je dno bilo na 60 centi.
Mnogi bi voljeli biti on tj na njegovom mjestu ili imati što on ima
