Lažni i pravi carevi
Odgovor se, pak, svodi na autentičnost. Neki su carevi pravi, a neki su lažni. Ukoliko ‘Sveta Rusija‘ širi svoj teritorij i drugi narodi se klanjaju pred autokratom u Moskvi, vazalsko stanovništvo koje se muči, bori i herojski prolijeva svoju krv za svetu domovinu misli da je to Božji blagoslov.
A onda nije toliko važno kako je car došao na vlast ili kako vlada svojim podanicima. Može ih poklati milijune, uništiti tisuće crkava i pogubiti svećenike - važno je samo da je car stvaran jer tada će neprijatelj drhtati, a ‘Sveta zemlja‘ će se proširiti. Tako je bilo pod Staljinom.
Nasuprot tome, vojni neuspjesi i gubitak čak i malog dijela ‘Svete zemlje‘ carevi će podanici doživjeti kao jasan znak da car nije blagoslovljen - da je nelegitiman lažnjak. Je li Loše izveo stvar u vezi rata s Japanom? Zar nije da nije uspio pokoriti Čečene? Ako je tako, taj čovjek na prijestolju je prevarant koji se predstavlja kao car. Tako je bilo s Nikolajem II i Borisom Jeljcinom.
Putin je legitimirao svoje predsjedništvo ponovnim zadobivanjem Krima, ali njegov legitimitet nestaje s njegovom nesposobnošću da pobijedi Ukrajinu. Sljedeći car će se, pak, morati dokazati pobjedama u ratu protiv svijeta. I ako je za ovog Putina prijetnja raspoređivanjem taktičkog nuklearnog oružja samo jedan aspekt hibridnog ratovanja, za idućeg Putina njegovo raspoređivanje može postati nužan alat u njegovim nastojanjima da osigura vlast.
Ni idući Putin neće biti ništa više od glumca koji ne može promijeniti svoju ulogu. Njegova će uloga biti unaprijed napisana od strane cjelokupne ruske strukture moći, koja ne brine o tome koliko će ljudi umrijeti u Ukrajini ili Rusiji ili bilo gdje drugdje - ne brinu je resursi koje troši, broj oružja koje raspoređuje ili razina vojnih žrtava. A što ako će ruska kvaliteta života propadati? Neka bude tako - režim nikada nije previše mario za sreću vlastitog naroda.
Svatko tko je dio ove strukture moći ne boji se napasti Zapad. Uostalom, koga bi se trebali bojati? Ako raketa padne na teritorij članice NATO-a, što onda? Još sastanaka, izjava, deklaracija, poziva na mir?
To nije borba protiv ludog diktatora, nego autonomnog sustava moći
Krajnje je vrijeme da slobodni svijet shvati da se ne bori protiv ludog diktatora, već protiv autonomnog i samoregenerirajućeg agresivnog sustava moći.
Staru društvenu strukturu ruske autokracije kroz stoljeća je očuvala riznica povijesti i skidala je svoju kožu samo da bi se vratila u novom ruhu - kao kanat (politički entitet kojim upravlja kan, op.a.) Zlatne Horde ili moskovsko carstvo, kao carstvo Romanovih ili Staljinov komunistički Sovjetski Savez, a odnedavno kao Putinova "upravljana demokracija".
A sada Ruska Federacija još jednom skida kožu. Što će nastati iz nepomućenih temelja neporažene vojne diktature?
Isto vrijedi za naše komšije, samoregenerirajući agresivni sustav moći, kojeg narod podržava dok se sveta zemlja širi.
Uloga slijedećeg vođe bit će napisana od strane cjelokupne srbske strukture moći.
