Display MoreIma puno razlika.
Prva je da hrvatska nije bila međunarodno priznata država, ukrajina je to već 30 godina.
Drugo, nitko nije htio da se juga raspadne, osim nas.
itd itd
Priznanje države je jedno, postanak države je drugo. Hrvatska država je itekako postojala već u lipnju 1991. godine, po pravilima međunarodnog prava o sukcesiji država, s granicama definiranim po načelu uti possidetis.
Što to znači 'nitko nije htio da juga raspadne, osim nas' ?
A što su htjeli? Neko malo srpsko carstvo na Balkanu?
Bitno je, barem bi nama trebalo biti bitno(meni jest) ono što hrvatski narod hoće. Neki 'zapad', 'istočni blok', Turska i ostatak islamskog svijeta i svi drugi imaju neke svoje interese i oke, trebaju ih imati, ali interesi Hrvatske moraju nama biti na prvome mjestu. Ovdje nekolicina inkvizitora optužuje sve koji su skeptični i nepovjerljivi prema 'zapadu' da su nekakvi rusofili i podržavatelji terorizma i agresije pa skupa lupaju palčiće gore. To ništa ne mijenja na stvarima. Nekolicina galamdžija je i dalje samo nekolicina...bez obzira na količinu decibela koje proizvode.
Toliko je 'ljubavi' prema Hrvatskoj da se stalno priča o tome gdje bi trebalo živjeti.
Gdje bih ja živio nego u Hrvatskoj? Ja hoću da Hrvatska napreduje, da se ovdje živi bolje, da bude više Hrvata. Ako je neki drugi dio svijeta pogođen nesrećom pa i u našoj blizini, a i mi iz toga možemo napraviti i neko dobro za Hrvatsku, ne nanoseći tamo dodatnu štetu, ja ne vidim ništa loše u tome. Primjerice pokušaj demografske revitalizacije Hrvatske etničkim Ukrajincima koji su zainteresirani postati politički Hrvati. To da je tek 10.000 mlađih ljudi, osjetile bi se dobrobiti. Ne vidim potrebu da se mi uvlačimo u sukobe velikih sila. Ako tamo ima ljudi koji žele doći ovdje, maknuti se od svega toga trajno, poštovati i razvijati Hrvatsku, živjeti kao Hrvati... ne vidim ništa loše u tome.
Nije to bas tako bezazleno za nas tj Hrvatsku pa da se ne bi steli mesati.