Najmanji je problem što nemaju svoju zgradu/ured. Puno veće i jače firme rade u unajmljenim prostorima. Ako su im njihove nekretnine bile mrtvi kapital kojim su pokrili (dio) dugovanja, super.
Uostalom, sve je to mlaćenje prazne slame dok oni ili revizor ne napišu što se stvarno dogodilo i koji su efekti toga.
A nije to bas tako malen problem jer može značajno utjecati na poslovni odnosno knjigovodstveni rezultat. Jer pitanje je po kojoj se cijeni u knjigama vodila određena imovina i kako je ona evidentirana pod dug i sad razdužena. Taj nesrazmjer može povećavati i smanjivati poziciju neto duga, ali i značajno utjecati na neto profitabilnost. I on obzirom da je nastao u tekućoj godini, neće se vidjeti na prošlogodišnjim rezultatima nego tek na ovogodišnjim. Možda tek bude spomenut i djelomično opisan u “Događajima nakon datuma bilance” u revidiranom izvjescu.
Pored toga, kada se u situaciji prezaduženosti smanji imovinska pozicija dužnika, to njemu može još vise otezati pristup financiranju i kreditu (a da ne spominjem novonastali trošak financiranja najma). Konačno, to nije problem njihova izbora nego očito pritiska ili prisile vjerovnika i u tom smislu jasno je da takvo otuđenje imovine ne ide u prilog povećanju stabilnosti kompanije, a vjerojatno ni poboljšanja položaja i sigurnosti dionicara u njoj.