I meni se čini. Znači zapravo je potrebno nešto što će u glavama ljudi okrenuti sentiment i pokrenuti ih s mrtve točke koja zapravo uopće ne postoji osim u našoj percepciji. New Deal nam ne gine.
Mali problem za poticanje potrošnje je što je bogatstvo akumulirala srednja i starija generacija koja u svojoj podsvijesti ima zbog prethodnih loših iskustava ugrađen strah,a mladi su open mind , ali novčanici su poluprazni.
Kad imaš između 50 i 60 godina nakon ove korone , a možda ni inače ne mijenjaš namještaj zbog toga sto ti je dosadila nijansa kože fotelja ili ne kupuješ novi auto zbog nekakve zgodne novotarije, pa bas kao sto je kolega Sheriff napisao shvatiš da ti je za dobar život potrebno jako malo i jako jednostavnih stvari . A bankovni račun je pretili i garantira ugodnu starost.
Možda će ova kriza potrošnje malo duže potrajati kad stasaju nove generacije bez bremena egzistencijalnog straha.
Slažem se. Osobno sam upravo tu katarzu preživio u prošloj krizi iz 2008-9 i tadašnji strah je sada postala nova mudrost i način života u kojem je zapravo potrebno malo da čovjek bude zadovoljan. Zato me ovo sada ne iznenađuje, dapače strpljivo pokušavam skužiti gdje su prilike. A sve opcije i pozitivne i negativne su - prilika.
Ali ova kriza u sebi krije jedan nevjerojatan novi potencijal, a to je da se konačno ovaj toksični potrošački mentalitet zamjeni za nešto bolje. I o tome se sve više razmišlja i piše što je dobro. Rast pod svaku cijenu zamijeniti u nešto održivo. No vidjeti ćemo hoće li se to razviti u dobrom smjeru ili ne jer ima mnogih kojima se to neće svidjeti pa će učiniti sve da to spriječe. Obično smo tada završavali u svjetskim ratovima.
Baš čitam na Wikipediji da je kod pokretanja New Deal-a u SAD 30 godina Rosevelt mnogim moćnicima stao na žulj, što je rezultiralo atentatom koji je preživio, a koji da je uspio bi u konačnici završio instaliranjem fašizma u Americi. Nešto jako slično ovome što se upravo sada događa nakon onog ubojstva.