Ajmo malo jako grube matematike: Ukupni troškovi Valamara su cca 1.8 - 1.9 milijardi Kn u dobroj godini. Od toga su fiksni troškovi cca 0,9 milijarda, a na svaku kunu varijabilnog troška ostvare cca 2.2 kn prihoda. Znači operativni break even im je na 1,65 milijarde Kn prometa. Dodajmo na to još 90 milijuna financijskih rashoda, znači da moraju napraviti preko 1.8 milijarde prometa da bi bili na nuli.
Ako u ovoj godini naprave 50% lanjskog prometa, i pretpostavimo da im je efikasnost ista (omjer varijabilnih troškova i prihoda), to vam je okruglih 390 mil.Kn gubitka ili -3.1 Kn po dionici na dionički kapital (koji je 23 Kn po dionici, ako je vjerovati knjigama). Znači stanje na 1.1.2021. je 19.90 Kn.
Ako pak naprave 30% lanjskog prometa (što je realnija pretpostavka), to je 630 mil. Kn gubitka ili 5.00 Kn po dionici, što vrijednost dioničkog kapitala na 1.1.2021. stavlja na 18.00 Kn.
Naravno da se korona kriza neće ponoviti dogodine i u budućnosti u ovom obliku, ali gospodarska kriza kao posljedica korone hoće.
Ponavljam, Valamar mora raditi 1.8 milijarde prometa, što je -20% od lanjskog prometa, da bi bio na nuli. To naravno podrazumjeva da ne dođe do značajnijih rezanja troškova, prodavanja imovine radi smanjenja kreditne izloženosti i ostalog. Sad vi vidite koliko je to realno u srednjem razdoblju i po koliko mislite da je realno valorizirati ovu kompaniju.
