Problem (bivšeg) Dalekovoda, kao i svih drugih kompanija gdje je provedeno brisanje kapitala dioničara poput Agrokora, Petrokemije, Đure i drugih, nije u tom smanjenju kapitala. To je samo završni čin i realno, da se nije proveo, to bi kod svih tih firmi značilo bankrot. To bi možda bilo poštenije, pitanje bi li bilo i bolje za gospodarstvo.
Pravi problem leži u godinama prije tog smanjenja kapitala kad su se provodile silne makinacije, poput ovih ranije navedenih s putnim troškovima, gdje su se firme uništavale, na skupštine nije dolazio nitko, a kad je vrag došao po svoje, onda se svi čude.
Ne kažem da su mali dioničari krivi što su firme dovedene pred rub bankrota, krivi su jer ranije nisu reagirali kako sad reagiraju i iznosili činjenice i na skupštinama i na sudovima i u medijima. Gotovo nigdje mali dioničari ne mogu napraviti puno u upravljanju kompanijom, ali mogu i moraju dati do znanja upravi da ih se prati, kontrolira i da će se zvoniti na sva zvona ako krenu s lopovlukom.
Pogriješiti može svatko, ali nisu firme kod nas propadale zbog pogreške već lopovluka na koji smo svi šutjeli.