Rat koji je počeo 28. veljače 2026. (SAD i Izrael vs. Iran) otvorio je niz pitanja relevantnih za dioničare Končara. Pokušat ću strukturirati što sam analizirao, s ciljem da potaknem konkretnu raspravu — ne gatanje o cijeni, nego argumentirano promišljanje.
Kratki kontekst situacije
Brent nafta skočila je s ~73 USD (27. veljače) na ~107 USD (8. ožujka) — rast od preko 40% za 10 dana. Hormuški prolaz, kroz koji prolazi ~20% globalnog prometa naftom i plinom, djelomično je blokiran. IEA je objavila rekordno otpuštanje 400 milijuna barela rezervi. Qatar je proglasio force majeure na LNG izvoz. Saudi Aramcov terminal Ras Tanura privremeno zatvoren. Ovo nije kratkotrajna geopolitička "premija" — radi se o operativnoj disrupciji opskrbnih lanaca.
Zašto je to relevantno za KOEI?
Nekoliko je kanala utjecaja, i oni nisu jednostrani:
1. Potencijalno pozitivni kanali
Končar je u osnovi energetska infrastrukturna kompanija — transformatori, distribucija, pametne mreže, obnovljivi izvori. Dugotrajna visoka cijena nafte i plina ubrzava dvije stvari koje su direktno relevantne:
- Ubrzanje energetske tranzicije u Europi — svaki energetski šok ojačava politički konsenzus za diversifikaciju. REPowerEU, TEN-E investicije u mrežu, projekti OIE — to je Končarov core market.
- Infrastrukturni ciklus u GCC regiji — Končar je 2025. otvorio ured u Saudijskoj Arabiji i imao ~1,1 mlrd EUR ugovorenih isporuka za Bliski Istok. Visoke cijene nafte znače budžeti GCC zemalja ostaju napunjeni za infrastrukturne projekte. Pitanje je samo koliko dugo traje nesigurnost i utječe li na timing realizacije.
2. Potencijalno negativni kanali
- Input cost pritisak: Transformer steel (grain-oriented silicon steel) i bakar su globalno komodificirani. Skok energetskih troškova u industrijskoj proizvodnji i transportu diže troškove cijelom lancu. Ako Končar ne može brzo repricati ugovore (a mnogi su dugoročni, fiksni), marže trpe.
- Supply chain disrupcija: Komponente dolaze iz različitih dobavljačkih lanaca. Prolaz kroz Hormuz za Azijske komponente (npr. TBEA JV za KOTR) može biti ometeni.
- Makro recesijski scenarij: Ako rat dulje traje i izazove globalnu recesiju, TSO budžeti (mreže za prijenos) mogu se odgoditi — posebno u manjim ekonomijama.
- Bliskoistočni ugovori pod znakom pitanja: GCC projekti su sada u zoni aktivnih vojnih operacija. Izvođenje projekata može biti odgođeno ili otkazano.
Pitanje koje mene zaokuplja: je li KOEI hedge ili ekspozicija?
Ovo je ključna dilema. Površinski gledano, Končar ima dual exposure:
- Profit od energetskog superciklusa (više investicija u mrežu, OIE)
- Rizik od supply chain disrupcije i cost inflation
Moja teza — neto efekt je blago pozitivan na 2–3 godišnjem horizontu, ali uz povećanu volatilnost kratkoročno, iz sljedećih razloga:
- Backlog je visok (~2x godišnji prihod prema zadnjim podacima), što znači prihodi su u velikoj mjeri vidljivi i ne ovise o novim narudžbama u sljedećih 12–18 mj.
- Europa jasno ubrzava grid investicije — rat je dodatni katalizator energetske neovisnosti.
- Vrednovanjem je KOEI i dalje s diskontom 60–70% prema globalnim peer-ovima (P/E ~13x vs. ~22–31x europski/globalni komparabilni).
- Rizik je da GCC segment (koji je rastao brzo) uspori u realizaciji — ali je to odgoda, ne trajni gubitak.
Što bih volio čuti od vas:
- Ima li tko informacije o konkretnoj izloženosti Končara prema iranskom tržištu (direktnoj ili indirektnoj kroz partnerstva)? Pretpostavljam da je minimalna, ali nisam siguran.
- Kako gledate na input cost rizik — misli li tko da Končar ima dugoročne ugovore s fiksnom cijenom materijala, ili su izloženi tržišnoj cijeni bakra i GOES čelika?
- Postoji li itko tko prati KOTR u kontekstu ove situacije — KOTR je mjerni transformatori, gdje je JV s TBEA (Kina). Kineski brodovi su navodno zaustavili promet kroz region, što može imati dugoročne implikacije za partnerstvo.
- Za one koji drže poziciju dugoročno (2+ godina): mijenja li vam ovaj geopolitički razvoj temu investicije?
