Muke po obveznicima ili kako postati neželjeni “vlasnik “državnih obveznica.
Vozim majku u poslovnicu XY banke u manjem gradu da kupi narodne obveznice za veći dio ušteđevine koju drži na tekućem računu po viđenju. Već na vratima napustio me strah od gužvi i čekanja jer na moje veliko iznenađenje poslovnica banke je gotovo potpuno prazna.
. Nakon kraćeg razgovora na šalteru s djelatnicom potrebno je još obaviti razgovor sa šeficom poslovnice koja majci postavlja niz pitanja o obveznicama nebi li utvrdila da gospođa razumije kakav je to vrijednosni papir i što to ona kupuje te da li je mentalno zdrava i razumna. Nakon sto je mama uspješno polozila ispit iz predmeta “Osnove državnih obveznica “obavještava nas da ćemo transakciju provesti nakon sastanka s osobnim bankarom, ali za razgovor s njime postoji lista čekanja i naredna dva dana svi termini su zauzeti.
Ne znam da li sva ta kompliciranja imaju svrhu odvraćanja od kupnje ili je to zbog maminih godina ili zbog visine iznosa za kupnju obveznica, ali strpljenje mi je netragom nestalo, prebacim mamin novac na svoj račun i s nekoliko klikova preko Georgea kupim obveznice i postanem vlasnik,( doduše samo formalni) maminih obveznica koje svojevoljno nikad ne bih htjela vidjeti u svom portfelju.
kolegice, nudim se da me posvojite (može i Vaša mama) 
