ako netko još nije, nek pročita koju knjigu Roberta Kiyosakia.
tamo je fino objašnjeno kako porezni sustav funkcionira i tko uvijek, al baš uvijek plaća najmanje poreza.
spoiler alert: to su uvijek, ali baš uvijek investitori.
i to investitori u nekretnine, jer na njih možeš "navući" najviše poreznih olakšica.
iza njih dolaze vlasnici dionica.
ali, dionice kao takve su risk asset i treba ih koristiti kad možeš kupiti nešto što vrijedi cca 1 za puno manje.
ili ih možeš pustiti na dugi rok kad su makroekonomski uvjeti takvi da se može očekivati rast dionica i pad kamatnih stopa ili njihovu stagnaciju (kao što je bio period od 1980-ih naovamo, te period od 1940-ih do 1960-ih).
ako gledamo neku širu makro sliku, za očekivati je stagnaciju kamatnih stopa, prije koje će se dogoditi veliko "ispiranje" i preraspodjela imovine (slično se već događa u komunističkoj Kini s nekretninama i u Rusiji sa imovinom oligarha uslijed sankcija i rata, dok je to, na zapadnom svijetu, gotovo uvijek nusprodukt neke financijske krize).
to bi bilo dobro vrijeme za kupnju dionica.
inače, Green New Deal možemo gledati kao obnovu nakon WWII, a vidimo da i ova inflacija nije produkt fiskalne politike već razbijenih dobavnih lanaca, dok je "prava" inflacija uvijek monetarni fenomen, kad banke dijele kredite šakom i kapom, a svi znamo da to ovo vrijeme nije, jer izostaje pravi ekonomski rast.
dapače, trenutno se nalazimo u vremenu staganacije, kako ekonomske, tako i demografske i za očekivati je deflacijsko "ispiranje".
kad je takvo vrijeme, najbolji asset koji možete imati je cash, spreman za "upogoniti" nakon "ispiranja".
ali, obzirom da se crypto ponaša kao dionice "na sterodima", možda baš on bude bolja opcija za kupnju od dionica, nakon šta se sve smiri.
povijest se nikad ne ponavlja, ali se često rimuje, a čini mi se da ju većina nikad ne nauči interpretirati kako treba