Kolege Paulie i ZSEZSE - sve to stoji i to su nepobitne činjenice, ali zaboravljamo da ni bicikl ne možemo naučiti voziti ako koji puta ne razbijemo koljena. Jedno ide s drugim i iz neuspjeha raste uspjeh. Osnivač Honde je jednom rekao - 99% uspjeha je neuspjeh. I nije jedini koji je to na svojoj koži osjetio. SVI koji su uspjeli bilo gdje na ovoj planeti to dobro znaju.
I to je ono na što se osobno fokusiram. Ove mračne priče su "normalna" stvar u našoj svakodnevici. Ali mene zanimaju ovi što dižu glavu iznad toga i idu dalje unatoč svim problemima. Jedna lasta ili tisuće - meni svejedno. Ako netko želi gledati samo mrak - naravno to je njegova stvar na koju ima puno pravo. Ono na što ukazujem nije pozitivno gledanje na stvarnost - to jednostavno tako funkcionira. Jer ta jedna lasta nije proljeće, ali je možda njen glasnik. A netko mora probiti led kad tad.
Ono što nama svima jako fali je da možemo razumjeti omjer veličina - rokove i resurse koji su potrebni da se bilo koji cilj ostvari. Npr želimo bolju RH - koliko nam i kojih resursa za to treba da to realiziramo? Nitko nema niti najblažu predodžbu kako to napraviti. Ali ako mislite da je to nemoguće, zašto onda uopće trošiti i trunku vremena na to? Nije li to onda čista besmislica?
Međutim povijest nas uči da ne postoji nemoguće samo je pitanje kako da mi u svemu tom kaosu nađemo svoje sretno mjesto pod suncem. E pa mislim da se vrijedi potruditi istražiti sve opcije koje postoje i onda odabrati ono što mislimo da je za nas najbolje. I posve sigurno će to biti put pun uspona i padova, ali na nama je da na svakoj etapi puta svjesno procjenimo što i kako dalje. Možemo se žaliti Bogu-ocu na što hoćemo to neće pomoći, ali aktivno traženje rješenja i rad na tome itekako hoće.
To nije pozitivizam, to je realnost. Osobno funkcioniram isključivo na tom principu i mogu vam reći da ne postoje neriješivi problemi onda kad uspijete skužiti što ste do sada radili pogrešno. Ali da je lako i jednostavno - nije.