Sjeća li se netko situacije kada je Mol usred one krize 2008 ponudio 2800 kn za dionicu Ine? Do tog trena dionica je duugo tavorila na nekih bijednih 900-tinjak kn. I svi koji su mislili da je to dobra cijena su je prihvatili (uključujući i mene 
). Međutim oni malo mudriji i iskusniji su pričekali - cijena je došla i do nemalih 4 - 4500 (ako se ne varam). Možda bi i ovdje bilo mudro pričekati da prođe prva ponuda koja vrlo vjerojatno neće biti ni lipu iznad onoga što mora biti. Ako ne ostvare cilj onda će sljedeće ponude morati biti izdašnije. Jer natjerati nas da prodamo na silu - ne mogu barem dok ne dobiju 95% udjela u vlasništvu.
Svakodnevne psihološke igre sa rušenjem cijene vjerojatno su dio kalkulacije gdje se svjesno prodaje s gubitkom kako bi se pohvatalo one koji nemaju živaca čekati, a s druge strane - moglo se lijepo trgovati (i zaraditi) na brodarima i opet vratiti ovdje nazad dok ovdje vlak stoji u stanici i čeka zeleno. Očito stvar tajminga, iskustva i sreće.
Oslanjanje na poštenje, zakone, propise, regulatore i prizivanje bogova u pomoć - nikada nije pomoglo malim igračima tako da je ispravljanje krive Drine na ovoj burzi u ovakvom društveno političkom okruženju čisti gubitak vremena i energije te Don Kihotovski naivno jer uglavnom nema baš nikakvog učinka. U tom smislu ono što nas ne ubije to nas ojača jer naučimo svoje lekcije.
Stoga je itekako korisno ukazivati na nepravilnosti pa iako to realno ništa ne mijenja - uvijek možemo mijenjat sebe, učiti iz primjera i postati mudriji kako se ponašati u ovakvim okolnostima jer je čitav život zapravo igra preživljavanja u kojoj najbolje uspjevaju oni koji se najbolje znaju prilagoditi situaciji i onome što život baci pred nas. 
