Display MoreMeni amateru Izvješće izgledalo super pa pitao računovođu:
Na prvi pogled, izvješće izgleda sjajno – dobit je višestruko porasla, marže su snažno skočile, a neto dug se smanjio. No, ako se zagrebe ispod površine, postaje jasno da se rezultat vjerojatno „uljepšavao” računovodstveno.
Zanemarimo sada dividendu iz Rumunjske i pozitivne tečajne razlike (jer rublja i forinta nisu rasle nakon Q1, čak i pale).
Materijalni troškovi (TPOZ) pali su za cca 8 milijuna EUR, iako su prihodi mnogo pali, a Capex je istovremeno pao za preko 68%. Zanimljivo je da su materijalna i nematerijalna imovina u pripremi porasle, što sugerira da su dijelovi materijala, rada i usluga knjiženi kao ulaganje umjesto kao trošak – što automatski povećava dobit. Klasična kapitalizacija troškova.
Osim toga, postoji još nekoliko metoda kojima se troškovi mogu „umjetno smanjiti”:
- Promjena metode obračuna zaliha (npr. s FIFO na LIFO).
- Napuhavanje vrijednosti završnih zaliha.
- Preagresivna kapitalizacija troškova u imovinu u pripremi.
- Odgoda priznavanja stvarnih troškova.
- Podešavanje troškovnika da se prikaže manja potrošnja materijala.
- Preklasifikacija troškova u druge rashodovne stavke.
- Prerano knjiženje popusta od dobavljača.
Zaključno, dobit jest veća – ali ne zbog jače prodaje ili produktivnosti, već vjerojatno zbog kreativnog računovodstva. Svakako za pratiti naredna izvješća i kretanje zaliha, jer će pravi trošak kad tad isplivati.
Čemu ove teorije zavjere kad u revidiranom izvješću za svaku stavku postoji objašnjenje što je i kako rađeno; kad se i kako priznaju prihodi, kad se i kako priznaju zalihe, potencijalne promjene računovodstvenih politika i sve drugo.
Jedino što je blesavo u izvješću je da valjda 50% izvješća se odnosi na ESG i pripadajuće budalaštine, ali takva su vremena i nemaju baš previše izbora što se toga tiče...