Sjećam se razgovora sa ekipicom mladih gostiju iz ruskog grada Perma prije desetak godina kada mi se ženski dio društva požalio kako mnoštvo mladih besciljno luta Permom i jedino što znaju utapati tugu u hektolitrima alkohola, zaista mnogi se nisu snašli u novom post socijalističkom vremenu, i otuda ta njihova otupljenost na rat i prihvaćanje mobilizacije i mnoštvo poginulih u njihovim ofenzivama i bez osjećajnost obitelji za nepotrebno stradale mlade.
Nije lako ostati normalan kad živiš u klimi gdje je -20c cijelu zimu koja traje preko 4-5 mjeseci. U nekakvoj si polu-diktaturi, imaš loš i depresivan posao, djeca ti nemaju tu budućnosti, živiš u socijalističkoj zgradurini koja se raspada, susjedi ti alkosi te ako je još okoliš oko tebe zagađen.