Proizvodnja borbenih oklopnih vozila ili tenkova spada, uz proizvodnju aviona, u grupu najzahtjevnijih proizvodnih procesa kojima prethode godine istraživanja, projektiranja prije prvog vara.
Recimo, famozni tenk M-84 je malo preuređeni ruski T-72. Licencu je od SSSRa kupio još Tito za života, a prvi tenk je s proizvodne trake sišao 1984. Dakle, pet godina samo za preinake na gotovom tenku. Uz opasku da je u Đuri rađeno završno sklapanje komponenti koje su u Brod stizale od Vardara pa do Triglava, a poneki dijelovi i iz bivšeg Varšavskog pakta.
Postoji donekle mogućnost sklapanja M84 s ponekim novim uređajem unutra, ali sumnjam da bi se danas našao kupac voljan kupiti tenk star 40+ godina.
Shema koja je napravljena prije skoro 20 godina s Patrijinim borbenim vozilima je najbrži način kako uspostaviti proizvodnju, odnosno sklapanje gotovih komponenti. Međutim, gotovo svaka zemlja koja je s Patrijom sklapala ugovor dogovorila je sklapanje vozila na svom teritoriju.
Teško je očekivati bilo kakvu novu vojnu proizvodnju, pogotovo u nekom kratkom roku. Ja se iskreno nadam da neće biti ni potrebna već da će civilni program bujati.
Civilni program ce bujati, ali ne mozemo gurati glavu u pijesak. Evropa se mora trgnuti i poceti naoruzavati kako zbog toga da pomogne Ukraini da zavrsi rat tako i zbog sebe same jer naranđasti klaun je nepredvidljiv i upitno sto ce biti sa Amerikom jer vidimo da imaju veliki problem Kine koja pokusava postato sila no1. A Đuro ima više iskustva i mogučnosti servisirati i sklapati naoruzanje od velike vecine proizvođača traktora, automobila i slično pa nije nemoguće da i u tom sektoru ne otkinu dio kolača .... Sto se vagona tiče tu su pokazali dobru dozu ozbiljnosti.
