Ovo je slična tema kao naše posjedovanje svojih turističkih nekretnina.
U teoriji je svjedno, međutim, kako su naše nekretnine (hoteli) dosta unikatne na unikatnim lokacijama ograničene ponude (prostora uopće), i biznis nam je takav da jako ovisi o tim konkretnim nekretninama u konkretnoj destinaciji (ne možemo ih radi cijene zamijeniti s nekom “sličnom” iz bliže okolice, tipa umjesto Rab da uzmemo Senj) naš poslovni model je jako dobar u smislu strategije upravljanja rizikom.
Naše turističke kompanije su jedna od domaćih stvari s najmanjim “terminalnim” rizikom, najdugovječniji modeli koje imamo.
Ljudi će ići na godišnje dokle god je svijeta. Nema tu tehnološke disrupcije (neće ići u VR godišnji umjesto pravog 😅). I naši poslovni modeli kod velikih turističkih kompanija su jako robusni, napravljeni da traju, neovisno o “makro” uvjetima.