https://icam.hr/blog/veliki-uspjeh-top-hrvatskih-kompanija/
The content cannot be displayed because you do not have authorisation to view this content. Vidim da brišu Končar i Telekom SLo iz Small Cap-a. Slovence ne pratim pa me nije ni briga, ali zašto brišu Končar? Jel to neka greška ili?
Da, izbrisali ga iz “small” a nisu ga dodali u glavni index za razliku od drugih. Ne znam kojom je to logikom.
Ako netko baš tak željno hoće dionice ja ću mu prodati, ali ne puno komada... samo prestanite crnjačiti više.
Ma nije to crnjacenje, kolega @stockzgzg je samo malo sumnjičav i oprezan pa pomno prati, kako kaže, tko se sve uvlači u razne Končare . Pratim i ja pa da vas podsjetim……
………Tvrtka ‘Končar - Aparati i postrojenja‘
Ima jedna mudra na tu temu poznata i na tržištu kapitala: “Pessimists sound smart. Optimists make money.”
No, u svakom slučaju te sve “sumnjičavosti” da ne kažemo “crnačenja” s kojim se odjednom ovdje razmahalo, o “Končar - Aparati i postrojenja”, o “Končar - generatori i motori”…, možda ipak više pripadaju KOEI dijelu foruma jer on je 100 % vlasnik tih navedenih.
Nećemo sad valjda iznenada ovdje početi o svim članicama Končar Grupe koje nemaju veze s KODT i ljudima koji nemaju veze s KODT, kao da KOEI tema ne postoji?
Da se vratimo još malo na temu baš naših (sadašnjih i bivših) članova uprava i njihovog posjedovanja dionica kao i općenito što u teoriji investiranja u dionice znači kad vidimo da član uprave kupuje odnosno prodaje.
Poznata vam je ona “dionice se prodaju iz nebrojeno mnogo razloga, kupuju iz samo jednog”?
Naravno da će neki naći neke iznimne/čudne okolnosti u nekim hrvatskim firmama, ali po svjetskim standardima (a ovo je svjetske kvalitete firma!) to je to, kupuje se onda kad se vjeruje da će to biti dobro ulaganje (u normalnom tržišnom smislu, za sve dioničare).
Kad se prodaje? Iz bezbroj razloga, raznih osobnih a nerijetko je to greška. (Opet se možemo vratiti na onaj meni drag esej o umjetnosti neprodavanja).
Ako vidimo da neki član uprave nešto prodaje ne treba nam to privlačiti pozornost niti iz bliza toliko kao onda kad kupuje.
Npr. vidimo iz javnih objava da je naš legendarni bivši CEO prodao više od 80 % svojih dionica u proljeće daleke 2007. po tada istina prividno napuhanim cijenama (naš povijesni ZSE balon). Kroz skoro 16 i pol godina od tada dionica je ostvarila ukupni dionički povrat po CAGR stopi od 18,64 %, u odnosu na S&P 500 9,15 % kroz isto razdoblje. Dakle nema šanse da je on (makar bio bolji stock picker od Buffetta) s tim novcem mogao alternativno ostvariti veći financijski povrat. Ali, možda mu je novac trebao za nešto osobno. U to ne trebamo ulaziti.
Što mu znači preostalih tadašnjih 100 redovnih i 100 povlaštenih koje je zadržao trajno, odnosno to mu je sada 400 jednih i 400 drugih nakon dva splita? To mu znači danas jednu dodatnu “mirovinicu” od neto 800 EUR mjesečno na ime dividendi (i koja redovito raste, puno brže od inflacije). Moglo je biti 5 puta više da nije prodavao, ali eto, valjda su mu onda trebali novci.
Kako bivši CEO zaslužuje puno veću mirovinu od toga rekao bih da ćemo morati te dividende s vremenom/brzo uvišestručiti (konkurentno ideji malog payout, velikog reinvestiranja)! 😀 Mislim da stari holding CEO (Bago) ima i više od njega ako sam dobro negdje vidio (ne znam kako/kad je on došao do toga…).
A i Bobek valjda planira u mirovinu za par desetljeća (i možda ne vjeruje u nikakve treće stupove, pogotovo ne ove AZ što prodaju KODT) pa na ovaj način nastaviti tada ubirati plodove svog rada na izgradnji ove firme.
Možda ne bi bilo loše i drugim članovima uprave i ostalim zaposlenicima da se ugledaju, ali naravno, to je svakom njegov osobni izbor, jer treba voditi računa o diverzifikaciji kako dioničkog portfelja tako i šireg rizika (npr. pitanje želim li da mi i plaća i investicije budu na istom mjestu, treba pažljivo odvagnuti, mudro preuzeti rizik, alokaciju u portfelju tome prilagoditi).
Također @stockzgzg, ovdje ne govorimo o tom Končaru (kompliciranom, holding) nego onom drugom (dokaznom u stvaranju vrijednosti za dioničare već desteljećima, napose zadnjih 10-15 godina).
Ali ne vjerujem da je danas više moguće bilo kojem Končaru da se dogodi nešto loše. U svakom slučaju pazimo na sve, naravno. Ovdje je do sada sve izrazito profesionalno, pozitivno, dobri odnosi svih stakeholdera.
Znam da to nije taj Končar, ali ono što sam želio naglasiti da su svi i ljudi uvezani..danas je u Dalekovodu, sutra u Podravci pa je onda u mirovinskom fondu pa je u NO Končara i tako u krug....uglavnom, poanta je da jako malo tih ljudi trguje svojim novcem, uglavnom je to državni novac raznih fondova ili poduzeća jer tko bi se normalan odrekao vlastitog novca u korist Pavla Vujnovca, Josipa Jurčevića i njihovih pudlica s Malte
Uglavnom, naš član uprave Bobek koji je sad kupio dionice nije iz tog miljea. On je iz elektro miljea projektanta kako bi naš bivši CEO Klapan to rekao! On nema veze s holdingom, tim Dalekovod pričama itd.
Ono zanimljivo što o njemu imam poznato je iz Klapanovih riječi
Tako da većina članova uprave je prošla, ili je bila jako dotaknuta, ovom, samom prodajom. Znači, po prirodi stvari projektanti, oni kod nas sudjeluju već u procesu prodavanja i pokušavanja pribavljanja posla. Tako da većina nas koji smo elektro-inženjeri bili smo projektanti. Troje nas sada u upravi je iz tog miljea, elektro miljea projektanta. Znači, bili smo pri prodaji. Kolega Bobek, koji je dizajner, strojar, on je jedan od rijetkih koji je iz te te skupine prošao fazu i prihvatio biti prodavač jedno pet godina. Mislim da mu je to jako pomoglo da vidi kakav je ovo svijet i što bi trebalo raditi da se bude uspješniji. (Ivan Klapan, intervju)
I u službenoj biografiji vidimo da je to mlad čovjek, naš interni Končar D&ST kadar https://koncar-dst.hr/o-nama/uprava/petar-bobek/
Za mladog menadžera bivšeg inženjera ovih 100 tisuća EUR uloženo u svoju firmu bi mogao biti značajan dio osobnog net worth. Svaka čast! Malo je članova uprave bilo gdje u svijetu a pogotovo kod nas koji tako ulože svoje novce na otvorenom tržištu. Uglavnom vole dobivati nagradne dionice. Ovo je ultimativni iskaz vjere u svoj rad, rad svog tima, budućnost svoje firme.
Također @stockzgzg, ovdje ne govorimo o tom Končaru (kompliciranom, holding) nego onom drugom (dokaznom u stvaranju vrijednosti za dioničare već desteljećima, napose zadnjih 10-15 godina).
Ali ne vjerujem da je danas više moguće bilo kojem Končaru da se dogodi nešto loše. U svakom slučaju pazimo na sve, naravno. Ovdje je do sada sve izrazito profesionalno, pozitivno, dobri odnosi svih stakeholdera.
Danas svega po mrvicu kupovao.
SPAN, ATPL, CKML jedino mi još nije u dokup ušao KODT... nekako mi se sada skup čini.
Nekima se ne čini skup https://eho.zse.hr/fileadmin/issu…893ed07af49.pdf
zasto je sve danas top 10 poprometu u crvenome?
Zbog američke inflacije možda 😀 https://www.federalreserve.gov/newsevents/spe…ll20230825a.htm
Ps. simpaticno mi je kako se Parica dao u postene analize zadnje vrijeme upgrejda se pomalo, ko zna mozda na kraju i smanji godisnji turnover i postane malko vise dugorocniji nego do sada
Teško moj Status...i dalje dio "vrtim" ko šibicar na Pazaru i stalno kupujem skuplje
Kod nas gdje tržište još nije baš efikasno onaj tko zna i kome se to da raditi možda i može nešto postići “trejdanjem”, ali u Americi npr. još je i Buffett intuitivno zaključio da je dugoročna stopa povrata na tržištu kapitala obrnuto proporcionalna aktivnosti.
To što ne ulažemo u indeksni fond ne znači da moramo biti aktivniji od indeksnog fonda, štoviše, možemo biti i manje aktivni (indeksi se ipak dosta redovito rebalansiraju).
Kasnije je bilo i neko istraživanje (jedna od investicijskih banaka mislim) gdje su analizirali dugoročne povrate svojih klijenata i došli do rezultata da najbolje povrate imaju klijenti koji su umrli ili zaboravili da imaju otvoren brokerskih račun kod njih 😀
Terry Smith (poznat kao “engleski Warren Buffett”) je radio analizu da vidi kakve bi performanse njegov fond imao da je zmrznuo svu aktivnost, ostao na origanalnom portfelju iz prve godine i dobio je da bi performanse bile i mrvicu bolje od (inače sjajnih) aktualnih.
I u Akre fondu legendarnog Chuck Akre su analizama pokazali da su im glavne greške kroz desteljeća rada bile općenito aktivnost (iako skromna, uvijek može manje) odnosno “prodaja” (zato i ovaj esej https://www.akrecapital.com/the-art-of-not-selling/ ).
Jako je teško i neintuitvno prisiliti se na neaktivnost (recimo ni Buffett to ne može, on to propovijeda ali slabo se drži, Munger puno bolje!) ali nebrojeno se puta u raznim analizama pokazalo da ona “buy right and sit tight” u načelu najprofitabilnija strategija investiranja u dionice za većinu ljudi (i mnoge profesionalce).
P.S. Ne znam kako on s drugim dionicama radi, ali sad mi pao na pamet naš kolega dioničar Kristijan Floričić, on drži ovo od pamtivijeka, bez promjena, možda i on počeo prakticirati buy right and sit tight umjetnost neprodavanja. Njemu je ovdje povrat već u tisućama posto. Pitanje bi li mogao isto postići da je ponekad prodavao kad misli da “visoko” i ponovno kupovao kad malo padne (jer teško to pogoditi, pa kupuješ po većoj cijeni na kraju u prosijeku kako stalno raste). Ili još gore da je išao s time u druge dionice na ZSE (ili vani čak, teško se može dobiti ovakav total return CAGR)
Vrlo lijepo za vidjeti!! Tako se pokazuje da vjeruješ u ono što radiš, u svoj tim, budućnost kompanije!
Pa da Blabla , to je to što kažemo da je glavni dio njihove “kapitalne intenzivnosti” u potrebama za obrtnim kapitalom (a što pojačano dolazi do izražaja kad su stope rasta biznisa velike) dok je CAPEX skroman jer postrojenja i oprema nisu skupi u odnosu na proizvod kojeg rade (no bolje to uspoređivati s profitom umjesto prihoda, što nam se također poboljšava rastom profitabilnosti). I sve vezano za obrtni kapital se može kontinuirano optimirati (brži proizvodni ciklus, efektnije ugovaranje plaćanja, predujmova itd., što s veličinom i ugledom postaje sve lakše).
Nije da ne treba ulagati u proširenje kapaciteta proizvodnje, dapače, tako je stvarana pretpostavka za dosadašnji rast, ali kao što smo vidjeli oni to rade sustavno, kontinuirano, vješti su u tome, ne treba “puno” kapitala za to (sad zaista, gledajući i u odnosu na profit odnosno operativni novčani tok), dakle biznis nam je “skalabilan”.
To je to što se traži, mogućnost rasta (zbog potražnje) i realna sposobnost ostvarivanja rasta (biznis stvarno lagano skalabilan po svojoj naravi, i u smislu poslovno-organizacijske spremnosti/sposobnosti za to, a rast definitivno je u DNA Končar D&ST).
Display MoreDisplay MoreKolega zahvaljujem i podržavam, osobno sam bliži optimističnoj varijanti... samo sve relativne promjene umanjite za 100 baznih poena jer npr. rast sa 350 na 700 nije rast od 200% već 100%...jer ovako sve relativne promjene izgledaju "nabrijano" za 2x (100%)...
A sad evo i mene...znači nakon 2 dana i 10h sati kopanja uspio sam nekako doći do podataka o poslovanju PET POLJSKA...naravno na Poljskom
Obzirom da mi "normalan" GFI ne želi otvoriti (ili ja ne znam) podatke sam vukao iz 3-4 različita dokumenta (priloženi u privitku) i uspio sam objedinit sve informacije u ovih par, ali meni bitnih, informacija...
Aktiva im iznosi 10,3 mil EUR (47 mil ZLOT)
Prihodi u 2022. iznosili su 16,9 mil EUR (76,8 mil ZLOT) i bilježe rast od 96%
Neto dobit iznosila je: 0,7 mil EUR (3,1 mil ZLOT); neto profitna marža cca 4%
DI: 1,8 mil EUR (ovo nisam baš siguran
Tko želi podatke može dobiti na
https://ekrs.ms.gov.pl/rdf/pd/search_df
KRS broj PET Poljske: 0000617399
p.s. taj dokument za koji mislim da je GFI je dokument poda nazivom e-SF_PET_2022_2023-03-02-sig.xml i nalazi se u posljednjoj objavi na linku koji sam poslao...ne želi mi ga niti upload-at u ovom postu...pa ako slučajno netko uspije otvorit dokument bio bih mu zahvalan da mi ga pošalje na privat ili javno objavi na forumu...tnx
To je ovaj dokument jos nisam naucio kako citat te xml dokumente sve je vise fajlova u tome morat cu i to nauciti kada to otovrim s ovim sta iman to ne razumis nista, evo stavio sam u zip jer nece prihvatiti tu ekstenziju vjerovatno radi virusne zastite pa ako netko zna kako se najbolje taj dokument cita neka nas poduci da ne googlamo
Ps. simpaticno mi je kako se Parica dao u postene analize zadnje vrijeme upgrejda se pomalo, ko zna mozda na kraju i smanji godisnji turnover i postane malko vise dugorocniji nego do sada
Pomoću ovog online alata se lagano pročita, može exportati i u xlsx. https://mojeanalizy.pl/en/
Zato bi P/E 14 bilo nejeftino? Za neke se to ne bi moglo reći niti na P/E 28. Sve ovisi o kontekstu, stopama rasta dobiti itd.
Ova u sredini mi je posebno upala u oko sad. Kažeš 14?? Pa ova nije niti 14. Za brzo rastuće kompanije treba gledati forward multiple jer ovu trenutnu dok ti očitaš već se promijenila. KODT je bliže 11 nego 14 na forward/2023 bazi/procjeni. https://app.koyfin.com/snapshot/s/pf-ef3q0u
Šta bi onda rekli za ULPL na P/E 🫣
Visina broja P/E odražava očekivane stope rasta tog E (i njegovu “sigurnost“, rizičnost).
ULPL je brodar, visoko ciklička kompanija, E dakle ide na sve strane, od negativnog do pozitivnog i nazad, pa su stoga i iznosi broja P/E u svakom trenutku takvi, kaotični 😀
U cikličkoj će industriji brojevi P/E generalno biti mali pozitivni brojevi pri vrhuncima ciklusa, negativni/nedefinirani pri dnu.
Gledam Podravku, Kodt, Mediku
P/ E 14
Nema više jeftinog ni na burzi 🙃
Zato bi P/E 14 bilo nejeftino? Za neke se to ne bi moglo reći niti na P/E 28. Sve ovisi o kontekstu, stopama rasta dobiti itd.
Ova u sredini mi je posebno upala u oko sad. Kažeš 14?? Pa ova nije niti 14. Za brzo rastuće kompanije treba gledati forward multiple jer ovu trenutnu dok ti očitaš već se promijenila. KODT je bliže 11 nego 14 na forward/2023 bazi/procjeni. https://app.koyfin.com/snapshot/s/pf-ef3q0u
Ono meni najnevjerojatnije na ovoj temi je kako se ljudi čude kad dionica raste. Pa što bi drugo trebala?!
Ono što se kod nas godinama događalo na malo previše dionica da ne rastu (padaju) je ono zapravo čudno, čemu treba doći kraj, i što duže se “praćka” tako napinje, sprema za rast, jednom kad krene biti će iznenadnije, eksplozivnije i neće se svatko stići snaći, ući u dionice, pa zato i imamo onu “time in the market beats timing the market”, jer nikad ne znaš kad će krenuti, i koliko opasno može biti uskakati u vlak kad krene juriti.
Kao što bi i Buffett rekao, dionice imaju gravitacijsku silu koja na njih djeluje, prema gore!, da one prirodno rastu, kao trava. Nekima je dosadno gledati travu kako raste (pa rade gluposti s njima), a nekima vidimo ovdje bude i čudno kad trava jače probuja. Događa se i to, u proljeće, nakon puno kiše.
ZSE je očito ušla u neku vrstu proljeća, sve raste, PODR nije jedina, ali je jedna od boljih i većih kompanija pa možda i zato privlači malo više pažnje.
Display MoreKukurin ne shvaća da moderni turisti pomalo shvaćaju da novac ne raste na grani te traže noćenje za 50 eura i pizza hut. Takvih će u budućnosti biti preko 95%.
Ono malo bogataša bude krstarilo kuda hoće. Ne moraju doći na Jadran, imaju izbora i sadržaja drugdje.
Netočno, iz ovog ispada da 95% ljudi kad ide na odmor pazi na svaki cent, što je sasvim krivo i potpuno pogrešan zaključak.
Tko ide u Pariz - pripremi se, tko ide u Nasfeld - pripremi se,... e pa tako će se sad pripremati za Rovinj, Hvar ili Dubrovnik (već se pripremaju jer su hoteli 5* puni) , tj. kao da idu u Nicu, St. Tropez ili Sardiniju....
I netočno je da nema "bogataša". "Bogataša" ima sve više. Nekad su to bili samo Nijemci i Austrijanci, a sad su tu i Poljaci, Česi, Rumunji... U stvri svi su bogatiji od nas. Zato mi kukamo.
Tko pazi na svaki cent ići će na Vir, u Gajac, Dramalj ili slična jeftina mjesta... Baš kao i do sad.
Paziti na svaki cent treba kad investiraš, kupuješ dionicu (iako i to nije skroz točno, treba imati određenu fleksibilnost, ponekad bolje i malo više platiti ako kupuješ “kvalitetu”).
Kada trošiš, posebice za ovakve stvari kao zabava, previše gledati na cijene bi ubilo doživljaj. Takve turiste možemo samo žaliti i nadati se (i za njihovo dobro) da ih neće biti puno.
Turističko-ugostiteljska potrošnja bi trebala biti tzv. impulsna potrošnja. Kupuješ, uživaš, ne zamaraš se detaljima. Kad dođe račun za karticu platit ćeš sve skupa.
U prilogu moje projekcije rasta poslovanja i cijene dionice po pesimistic i optimistic modelu za naredne 3 godine poslovanja. Svaki komentar je dobro dosao.
Jedine “službene” procjene koje imamo (onaj jedan jedini/Erste analitičar koji prati Koncar D&ST, ovaj TIKR Terminal to piše u kunama još) su nešto između ova tvoja dva tvoja scenarija. I malo na kraju se on zeza s nekim padom (bit će da djelomično pokušava pogoditi “ciklus“, djelomično konzervativnost, oni se nikad ne usude dati hrabre procjene, rizik im je to, više vole biti u krivo na drugu stranu).
I moje viđenje je nešto između, između ovog Erste analitičara i tvojeg optimističnog.
P.S. Moja glavna primjedba je da ne treba govoriti o cijenama. Cijene su nepredvidljive. Ali možemo govoriti o procjeni intrinzične vrijednosti po dionici (dakle “što bi bila fer cijena” u datom trenutku ali nikako ne možemo znati koliko će stvarna cijena odstupati od toga u nekom trenutku, pa termin cijena ne bih ni koristio, znamo samo da u vrlo dugom roku ona mora “plesati” negdje oko nje pa ako vidimo veliku i dovoljno brzo rastuću vrijednost to je sve što nas zanima, cijene će tržišnim mehanizmima same po sebi već doći na svoje).
Znači, ukupno proveden CAPEX u posljednjih 18g je manji od ukupnih prihoda u zadnjem kvartalu, odnosno avg godišnji CAPEX u posljednjih 18 godina je samo 3,8 mil EUR. To nije normalno, ostvarit ovoliki rast u tom razdoblju, a bez značajnijeg CAPEX-a....kako je to moguće? Po meni postoje samo 2 moguća scenarija..ili je iskorištenost kapaciteta u 2005. bila minimalno (cca ispod 20%) ili se radi o biznisu gdje se prodaje "pamet" i CAPEX nije toliko bitan...
I pri čemu je većina tog CAPEX tzv. growth CAPEX. To je važno za normaliziranje novčanog toka, valuaciju.
Haha, ma sigurno da iskorištenost nije bila puno manja od 100 %... Da, rekao bih pamet, pametan CAPEX, posebnost industrije. Niti majstor draguljar nema neke previše skupe strojeve ali radi sa skupim materijalima i po svojim cijenjenim nacrtima, umjetnost. Proizvod mu dosta ovisi o cijeni materijala, ali nešto vrijede i njegove “ruke” i ponekad može imati solidne profitne marže.
Nije tipičan primjer s tipičnim metodama postizanja tog modela ali po meni ovo je u naravi “asset light” biznis, a znamo da je to najbolja kategorija biznisa, gdje tipično nalazimo te “quality compounders”.
To je rijetko za proizvodnu kompaniju, ali nije nečuveno. Čak se i jedan Texas Instruments (poluvodička industrija, sa svojim tvornicama!) smatra “asset light“. Još doduše nismo došli do njihovih profitnih marži 😀
Mislim da su naše “niske” profitne marže u povijesti bile “strateške”, a kako rastemo počinju utjecati i efekti operativne poluge i ekonomije obujma.
Radi se o tome da ovo nije neka brzo mijenjajuća visoka tehnologija (kao npr. leading edge poluvodiči, TSMC) nego je ovo sporomijenjajuća klasična (ali esencijalna, nema supsitut, nema disrupcije) tehnologija (kao oni analogni i starijih proizvodnih procesa poluvodiči, TXN).
Sporomijenjajuća i klasična ipak ne znači da to može svatko, dapače, akumulirane “inkrimentalne inovacije” čine know-how koji se ne može lagano prekopirati (nalazi se kako u proizvodima tako i u proizvodnim i organizacijskim procesima) niti se može zamijeniti nekom slučajnom/sretnom skokovitom inovacijom konkurencije.
Primjer kako to može biti teško u tobože “jednostavnoj” proizvodnji (nadam se da ipak nismo imali sličan problem u Poljskoj, naime ovaj “moat” je dvosjekli mač) https://x.com/giuliano_mana/…DsqBJKTubziv1xg
Sporomijenjajuća i klasična prije svega znači da naše postrojenje i strojevi nisu nešto jako kompleksni i skupi i mogu se dugo amortizirati.
Ti ne previše skupi strojevi proizvode skupi proizvod (koji se radi od skupih materijala npr., to je velik udio cijene a ne amortizacija postrojenja) pa zato naš CAPEX može biti skroman u odnosu na prihode. Pomalo sliči na primjer majstora draguljara.
Mi jesmo donekle kapitalno intenzivna industrija ali samo u smislu obrtnog kapitala (za materijal, proizvodnju u tijeku), pri čemu postrojenja nam nisu (pre)skupa (asset-light u tom smislu).
Naši “nacrti” akumulirani desetljećima (kao recept za čokoladu, dizajn za nakit) i naša sposobnost njihove prilagodbe i daljnjeg razvoja (dakle naši ljudski resursi, u dizajnu, R&D, proizvodnji) kako su zahtjevi kupaca različiti i evoluiraju su naši glavni assets, dakle nematerijalna (niti naše knjigovodstvo to uspijeva iskazati u bilanci) imovina je naša glavna imovina, baš kako to i bude kod “quality compounders”, da je CAPEX tu samo mali djelić priče vezano za proizvodnju.
A proizvodnja (sa svojim “intangible assets” moat) je tek pola priče u cijeloj operaciji (i “moat” priče). Prodaja je druga (možda i “veća”) polovica. Desteljećima akumulirani parterski odnosi s distributerima, krajnjim kupcima, kao i instalirana baza postojećih transformatora kod kupaca, su ono što proizvodnji daje posao, rast potražnje, što ima “network effects” i “switching costs” moat.
Na KODT relativno velik promet za taj papir, bez rasta cijene- pritisak na prodaji
A i inače me topic podsjeća na Vlen
Ja ne bih uspoređivao tako neusporedive dionice. Ne bih jednu (rijetku uspješnu ali) ipak turnaround priču (VLEN) stavljao u istu rečenicu ili bilo kakvu usporedbu s nečim što je doslovno quality compunder, već desetljetna priča.
Svaka čast VLEN, kako se oporavio, pa se to pozitivno odrazilo na dioničare zadnjih godina, no to je sasvim druga vrsta kompanije i dionice, sličnija “svemu ostalom“ na ZSE što se mahom kreće ovisno o ciklusima, kako vjetar puše i drugim faktorima, dok je KODT ipak nešto posebno, nešto malo trajnije, stabilnije.
Ugovaranje po 200-injak milijuna EUR kvartalno je pravo ludilo koje ne može dugo trajati. Mora se to prvo spustiti na neke normalnije održive razine, prije nego se kroz par godina rasta dođe ponovno na ove kao našu novu (pomičnu naravno) normalu. Sad je pojačana potražnja usljed svjetske nestašice. Ovo nisu normalna vremena. Jedino što ne znam kad će nestašica proći. Elon Musk misli da još niti nije za pravo počela. Ali što on zna o našoj industriji.
Kad ovo od 200-injak milijuna kvartalno ne bi stalo to bi značilo utrostručenje prihoda već u kratkom roku, a mislim da nitko od nas ovdje ne računa s time kroz manje od 5 godina, možda 7-8 godina, tj. možda već od sljedećeg kvartala vidimo neke malo normalnije brojke za ovu varijablu. To nikoga ne treba iznenaditi. Ponavljanje 200 milijuna bi bilo veliko pozitivno iznenađenje.
Da tako slicno i ja mislim ali na zalost oni taj podatak samo navode u polugodisnjem i godisnjem izvjestaju.
U svakom izvješću (i kvartalnima) jasno piše koliko je točno ugovoreno u tom razdoblju (i usporedba s istim razdobljem prošle godine), i kakvo je finalno stanje neto ugovorenosti na zadnji dan razdoblja (“backlog”).
Ono što te može zbuniti da možda nisi našao tu informaciju za neki kvartal je to što su nekad pisali o tome samo u nekonsolidiranim izvješćima pa samo gledaj pravu verziju izvješća i moraš to vidjeti svuda koliko god daleko u prošlost gledaš.
